Sve pojedinačne pogreške i propuste treba ispitati, ali sačuvati instituciju. To je jako važno istaknuti jer kod nas postoji običaj da za pogrešku pojedinca odgovara institucija - glasi prva rečenica koju je izgovorio dr. Branko Smerdel, predstojnik katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu nakon što smo ga zamolili da nam bude sugovornik na temu Ustavnog suda.
A osnovno pitanje koje smo nastojali obraditi glasi je li Ustavni sud u proteklih 25 godina, koliko postoji, doživio transformaciju i kakvu. Afere koje u zadnje vrijeme prate ovu instituciju - četvrtu granu vlasti, ozbiljno narušavaju njen kredibilitet.
Kulminirale su objavom informacije da je sutkinja Slavica Banić bila pod mjerama tajnog prikupljanja podataka koje je na traženje USKOK-a odobrio sud, i to zbog sumnje da pogoduje Zdravku Mamiću dajući mu upute kako da na Ustavnom sudu sruši Zakon o sportu.
Ova se afera nije stišala, a isplivalo je kako je zamjenica predsjednice Ustavnog suda Snježana Bagić gotovo polovicu svog stručnog (ili znanstvenog) rada objavljenog na stranicama Fondacije Centra za javno pravo doslovno prepisala iz članka koji je još 2012. godine objavio njen kolega, glavni tajnik Ustavnog suda, Teodor Antić.
Spomenuta dva slučaja ponašanja ustavnih sutkinja jako ozbiljno narušavaju kako njihov osobni i stručni kredibilitet, tako i instituciju kojoj pripadaju.
Propisi koji reguliraju rad Ustavnog suda ni na koji način ne definiraju kakve bi posljedice trebale nastupiti u konkretnim situacijama.
Politički arbitar
Sutkinje Banić i Bagić nisu izrazile namjeru (barem za sada) da se povuku s dužnosti, no još više zabrinjava što vrijednosni stav o njihovim postupcima nije dao ni sam Sud kao tijelo kojemu pripadaju. Sve se to nadovezalo na nisku ustavnosudskih odluka koje se ne prestaju javno preispitivati i osporavati.
- Najveći dio ustavnih sudaca je u reizboru i oni se rukovođeni instinktom za preživljavanje okreću desno pa su zadnje odluke koje donosi Ustavni sud stranački obojene. Ustavni sud se potvrdio i kao politički arbitar u razrješavanju političkih sporova, ali s desnim štihom - smatra odvjetnik Krunislav Olujić, bivši sudac Vrhovnog suda.
Odluka o ukidanju zdravstvenog odgoja među prvima je u nizu koja se ocjenjuje kao sukob Ustavnog suda s Vladom kojoj upravo istječe mandat.
- Kao što je Ustavni sud Jadranka Crnića zbog (ne)odlučivanja o usklađivanju mirovina stvorio Hrvatsku stranku umirovljenika, tako je Ustavni sud Jasne Omejec ukidanjem zdravstvenog odgoja, i to na temelju vrijednosnih sudova, isprovocirao događaje koji su za posljedicu imali referendum o braku i izmjene Ustava na referendumu - kaže jedan od bivših ustavnih sudaca.
- Kada je u pitanju referendum, mislim da je Ustavni sud spasio ono što se spasiti moglo. A aktualna vlast je imala dobre namjere, pa tako i sa zdravstvenim odgojem, ali je padala na proceduri. A procedura je temelj vladavine prava - smatra profesorica ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci dr. Sanja Barić koja, za razliku od svih naših sugovornika, smatra da je Jasna Omejec bitno podigla kvalitetu rada Ustavnog suda.
- Kada pogledate ustavnosudske odluke iz devedesetih, one izgledaju kao odluke Vrhovnog suda, dok ove sada izgledaju kao odluke Ustavnog suda - kaže dr. Barić.
Gledajući u povijest i razvoj Ustavnog suda, svi se slažu da je njegov prvi saziv kojemu je predsjednik bio Jadranko Crnić bio najstručniji.
Uz Crnića u tome su sazivu bili Zdravko Bartovčak, tužitelj i pravobranitelj iz vremena socijalističke Hrvatske, Velimir Belajec, doktor pravnih znanosti s područja građanskog procesnog prava, Ante Jelavić-Mitrović koji je u socijalizmu bio predsjednik Okružnog suda u Osijeku, a kasnije odvjetnik, Vojislav Kučeković koji je u socijalizmu bio sudac Vrhovnog suda, Hrvoje Momčinović koji je kroz radni vijek prošao od nižih sudskih instanci do Vrhovnog suda, Ivan Marijan Severinac koji je također došao iz sudstva, Milan Vuković koji je bio odvjetnik u socijalizmu, a kasnije predsjednik Vrhovnog suda, te Mladen Žuvela koji je imao iza sebe bogato iskustvo u pravobraniteljstvu i na Vrhovnom sudu.
‘Novac nije imovina’
S promjenom sastava Ustavnog suda, odnosno nastupom saziva koji je kreirao Smiljko Sokol (u javnosti upamćen po izjavi da novac nije imovina, braneći pokojnog predsjednika Franju Tuđmana jer u imovinsku karticu nije prijavio 200.000 DEM ušteđevine), na scenu počinju stupati suci čije su biografije sve manje impresivne.
Politička trgovina oko imenovanja ustavnih sudaca postaje krajnje neumjesna, mijenjaju se pravila o izboru ustavnih sudaca, povećava njihov broj i proširuje nadležnosti.
- Godine 1999. se mijenja Ustavni zakon o Ustavnom sudu i znatno se ublažavaju kriteriji za izbor ustavnih sudaca kako bi u Ustavni sud mogla ući Jasna Omejec. Izbor ustavnih sudaca bio je rezultat dogovora i kadrovske politike između pozicije i opozicije - kaže Krunislav Olujić.
U vrijeme kada se događala ta politička trgovina javila se Đurđa Adlešić iz HSLS-a i tvrdila da su se liberal Zlatko Kramarić i esdepeovac Mato Arlović potajno dogovarali s HDZ-om oko izbora sudaca Ustavnog suda.
Omejec je to opovrgavala, no dogodila se izmjena Ustavnog zakona o Ustavnom sudu po kojoj uvjet za ustavnog suca više nije bilo 15 godina pravnog staža ako kandidat ima doktorsku titulu, već 12 godina.
To je bila ulaznica za Omejec kojoj su do promjene zakona nedostajale tri godine staža.
Veliko srozavanje
- Jasnu Omejec su stvorili sami ustavni suci, posebno predsjednici. Smiljko Sokol je bio dobar sudac, ali ništa nije znao o organizaciji i financijama, pa si je Omejec instalirao za zamjenicu. Isto je napravio i Petar Klarić. A s te pozicije se kasnije nametnula za predsjednicu - kaže bivši sudac Ustavnog suda, ali naglašava da je u pogledu kadrova Ustavni sud nepovratno srozan izborom Slavice Banić koja je imenovana iako nije ispunjavala ni formalne uvjete, da bi sada bila uhvaćena u skandalu s Mamićem.
- Kad je imenovan, formalne uvjete nije imao ni Ivan Matija. No, temelj današnjeg Ustavnog suda je udaren 2007. godine kada je Vladimir Šeks kadrovirao po diktatu Ive Sanadera. Tada je ušao Aldo Radolović sa stranačkim dresom IDS-a, i Marko Babić kojega je delegirao HSP iako je imao neplaćen porez državi. Svi su oni reizabrani - kaže Olujić.
Kasnije je došlo do povećanja broja sudaca koji više nije bilo 11 nego 13, a proširivale su se i ovlasti.
U vrijeme Crnićeva suda uglavnom se radilo o rješavanju ustavnih tužbi kojima su građanima bila povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom, te o ocjeni ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih akata. Tek nakon 2000. godine, Ustavni sud počinje zadirati u sudske odluke.
Zadnja instanca
- Prvo proširenje nadležnosti je bilo u kaznene postupke vezano za pritvor. U to se vrijeme događao da ljudi budu i preko godinu i pol u pritvoru, a da se ništa ne događa s njihovim kaznenim postupkom, i tu je Ustavni sud doista morao intervenirati. No, s vremenom se to proširilo do toga da se Ustavni sud počeo ponašati kao zadnja instanca sudbene vlasti, da bi na kraju ulazio u činjenični supstrat pojedinih sudskih odluka. Najočitiji primjeri su odluke za Branimira Glavaša i Ivu Sanadera. Godine 2009. je Ustavni sud ukinuo čak 13 presuda Vrhovnog suda. A kada se to dogodi, onda znači da definitivno nešto nije u redu, bilo s Vrhovnim sudom, bilo s Ustavnim - kaže bivši ustavni sudac i napominje da je tragično što ovo nije izazvalo nikakve reakcije.
- Ekstenzivnim tumačenjem Ustava ovaj Ustavni sud ide do neslućenih razmjera i proširuje svoju nadležnost. Oni danas mogu sve osim ženu pretvoriti u muškarca. Ali zato mogu ženu proglasiti počasnim muškarcem sa svim pravima koja mu pripadaju - kaže Olujić koji također smatra da su si ustavni suci uzeli za pravo da kao četvrta grana vlasti ujedno budu treći stupanj sudbene vlasti.
Preoštre kritike
- Oni odlučuju o činjenicama u kaznenim postupcima, a do toga je dovela nesposobnost Vrhovnog suda i njegovog predsjednika Branka Hrvatina da se tome odupru - nastavio je Olujić.
Profesorica Sanja Barić koja je ove godine i sama bila kandidatkinja za sutkinju Ustavnog suda, ali je za njen izbor nedostajalo par glasova, smatra da su kritike preoštre. Kaže da smo kao država tek sada otkrili Ustavni sud, da sazrijevamo kao demokracija i shvatili smo njegovu važnost.
No, nemamo dovoljno znanja da bismo razumjeli odluke koje donosi i one se doživljavaju neprijateljski i u odnosu na njih postoje veliki otpori. Premda je od svih naših sugovornika najmanje kritična prema aktualnom sazivu Ustavnog suda, i Barić uočava da se odluke donose jednoglasno, bez izdvojenih mišljenja, i pita se kako je to moguće. Smatra da bi ustavni suci morali imati stručne kvalifikacije i kredibilitet koji bi im bio podloga da s osobnim stavom koji nije podudaran s većinom istupe i pod svojim imenom navedu da razmišljaju drugačije o nekom pitanju.
Na to ukazuje i njen kolega s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Branko Smerdel. - Već sam prozvao Ustavni sud jer odluke donosi jednoglasno - kaže Smerdel koji misli da bi u proceduru imenovanja ustavnih sudaca trebalo uvesti mehanizme veće kontrole javnosti. Saslušanja i ispitivanja kandidata bi po njemu trebalo provoditi daleko temeljitije i ozbiljnije.
Na nepostojanje izdvojenih mišljenja i glasova koji bi bili protiv odluke koju donosi većina ukazuje i bivši ustavni sudac. No, taj naš sugovornik koji poznaje ovu instituciju iznutra, govori da su problemi još složeniji.
- Čak se događalo da se pojedina vijeća odmetnu i da samostalno mijenjaju praksu. Pravilo je da se odluke moraju donositi u skladu s praksom Ustavnog suda, a ako vijeće smatra da praksu treba mijenjati, onda to mora dati na sjednicu i svi suci donose odluku. Događalo se, međutim, da vijeće mijenja praksu, a da to nikome ne kažu i da se problem uopće ne stavi na opću sjednicu - kaže bivši sudac.
On je, kao i ostali naši sugovornici, kritičan u odnosu na pozivanje na Venecijansku komisiju.
Temeljita reforma
- Prepisuje se Venecijanska komisija, a riječ je o udruzi koja daje dobre preporuke, i to je sve. A Ustavni sud je stalno citira - kaže bivši sudac i nadovezuje kako je jako loša praksa koju je uvela Omejec da se u obrazloženju odluka stalno poziva na stavove Suda za ljudska prava u Strasbourgu, na odluke njemačkog Ustavnog suda i sudova drugih europskih zemalja, a da se nigdje ne interpretira Ustav Republike Hrvatske.
- Ne mogu shvatiti da se o unutarnjim pitanjima poziva na stajališta europskih sudova, a da se ne analizira i ne tumači naš Ustav. To je kolonijalni mentalitet koji nikako ne mogu razumjeti - zaključuje bivši sudac.
- Potrebna je temeljita reforma Ustavnog suda, ali i preispitivanje daljnje opstojnosti ovakvog Suda - zaključio je Olujić.
Nešto bi se u tom smjeru i moglo dogoditi jer će u svibnju iduće godine sud ostati bez sedam sudaca kojima je istekao mandat, a više se ne može produljivati.
Ne skupi li se dvotrećinska većina za izbor novih sudaca, što je moguće, sudeći prema političkim porukama, u drugoj polovici iduće godine ostat ćemo bez Ustavnog suda.