Uvijek sam bila sretna u paru i to nikada nisam smatrala dokazom svoje nesigurnosti, dapače. Ponekad sam slušala neke svoje single frendice kako mi trube da je njihova jednina blagoslov, a ne križ (iako bi oko ponoćnog, stotog martinija često završile s konobarom u WC-u) i mislila kako je moja luda spremnost na život u paru zapravo znak sigurnosti.
Kad sam se zaljubila u Dečka, činilo mi se da samo gubimo vrijeme dok dejtamo; u roku od mjesec dana već smo zajedno iznajmljivali stan, kupovali hranu i odgajali malenog psa. Dok su se neke moje poznanice zgražale što sam uskočila u ozbiljnu vezu s osobom koju tako kratko poznajem, ja sam slijegala ramenima, slijedila svoj instinkt, počela kupovati majonezu koju inače prezirem, pomicala se da napravim mjesta za njega u krevetu i sretno...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....