Propašću “Božjeg plana” floridskog senatora Marca Rubija, financijama skučeni bivši zaposlenik zloglasne banke Lehman Brothers trenutačno je zadnja nada republikanskog establišmenta da u bitku za Bijelu kuću nominiraju kandidata po svojoj mjeri, sažetoj u slogan “bilo tko osim Trumpa”. On je Hrvat, Čeh i Amerikanac, guverner Ohija John Kasich, čije ime Amerikanci izgovaraju kejsik, a samo ga prvo češki, a potom slovenski zet Donald Trump zove kejsić.
Političar “toplog srca i pozitivnih poruka” prvi put je u Bijelu kuću ušao sa 18 godina kao gost predsjednika Richarda Nixona. Ne srameći se svog podrijetla, na ksenofobne izjave većine stranačkih kolega o imigrantima kojima nije mjesto u SAD za sebe ponosno kaže da bi - da se ne natječe u Americi - danas možda sjedio na Pantovčaku umjesto Kolinde Grabar-Kitarović.
Spasiteljem Republikanske stranke postao je nakon predizbora u pet država ovog utorka, koji su donijeli tri nove činjenice - dokaz da Trumpu ne škodi ništa što napravi, poraz miljenika establišmenta Rubija i novu nadu u liku Kasicha. Pobjedom na Floridi, u Illinoisu i Sjevernoj Karolini, Trump je dokazao da ne gubi zalet. Mnogi su se nadali da će val nasilja na njegovim skupovima u prethodnom tjednu pokolebati birače. Trumpovi pristaše šakama i nogama su se obračunavali s onima koji bi prosvjedovali zbog rasističkih izjava vodećeg kandidata.
‘Šakom u glavu’
Za atmosferu linča koja je tamo zavladala svi ostali protukandidati, republikanski i demokratski, optužili su Trumpa, koji ju je tjednima podgrijavao. “Najradije bih ga opalio šakom u glavu”, “Ubijte boga u njemu, molim vas. Ja ću vam platiti sudske troškove” - te Trumpove poruke s govornice nisu razjarenoj gomili ostavljale puno dvojbe što treba napraviti. To su i napravili. “Idući put ćemo ga morati ubiti”, rekao je jedan od njih nakon što su pretukli prosvjednika. Nada establišmenta da će nezapamćene scene političkog nasilja Trumpa koštati glasova ostale su uzaludne. Dapače, na Floridi je ostvario dosad najveću pobjedu i ponizio Marca Rubija, domaćeg sina i senatora, koji je za Trumpom zaostao punih 20 postotaka. “Bog za svakoga ima plan, a meni očito nije namjerio da postanem predsjednik Sjedinjenih Država”, rekao je Rubio odustajući od natjecanja.
“Božji plan” da Rubio otpadne važan je moment u utrci. Glasovi birača centra mogli bi se okupiti oko jednog imena, nadaju se u Washingtonu. A to ime neupitno je Kasichevo. Guverner Ohija uvjerljivo je pobijedio na domaćem terenu.
Stranka tako sad podržava Kasicha, kandidata koji se u drugim političkim sezonama ne bi posebno izdvajao. Ali u kontrastu s Trumpovim nacionalističkim populizmom, konzervativnom zadrtosti Teda Cruza i prevrtljivosti svakoj prilici prilagodljivog Marca Rubija, Kasich je izronio kao umjeren, razuman, tolerantan i dosljedan. Pitanje je samo je li izronio na vrijeme.
I u Americi prilično nepoznat, Kasich je jedan od najiskusnijih kandidata u ovogodišnjoj utrci. Kasich je prekaljeni političar. Sin češkog poštara Johna Kasicha St. i hrvatske poštanske službenice Ane Vuković rodio se 1952. u Pittsburghu. Za sebe zna reći da je “i Čeh i Hrvat”. O korijenima je progovorio i na debati prošlog tjedna, stajući u obranu drugim kandidatima omrznute teme - useljeništva. “Da Sjedinjene Države nisu imale imigraciju, ja bih se danas natjecao za mjesto predsjednika Hrvatske.” Ta je doskočica izazvala interes medija za stvarnu predsjednicu Hrvatske.
Pismo predsjedniku
S najvišom dužnosti u Americi Kasich je u prvi doticaj došao kao tinejdžer; 1970. pisao je predsjedniku Nixonu zabrinut stanjem nacije. Pismo je nekim čudom našlo put do samog Nixona, koji ga je pozvao u Washington i razgovarao s njim u Ovalnom uredu. Ohrabren tim podvigom, upisao se u Nixonovu stranku i diplomirao političke znanosti. Već kao tridesetogodišnjak izabran je 1983. u Kongres. U to vrijeme, u ranim tridesetima, proživio je tragediju. Majka i otac poginuli su mu u sudaru, kad je na njihov auto naletio pijani vozač. Taj gubitak, kako će kasnije ispričati, Kasichu je pomogao da se približi Bogu. Približio se i slavi, jer je iskustva s duhovnosti ukoričio u tri knjige iz tipično američkog žanra autobiografskog političkog self-helpa, najbolje sažetog u njihovim naslovima - “Hrabrost je zarazna” i “Potraga za dušom Amerike”. Dvije od tih knjiga bile su bestseleri na listi New York Timesa.
I kongresna karijera, punih 18 godina, išla je uspješno. Za ekonomskog procvata u mandatu Billa Clintona bio je predsjednik utjecajnog Odbora za proračun. To mu je dalo krila, pa je 2000. ostavio Kongres i krenuo na Bijelu kuću, protiv favorita Georgea W. Busha. No, podbacio je s prikupljanjem novca i nakon par mjeseci zbog besparice odustao od kampanje.
Kasich se tada zaposlio kao investicijski bankar u Lehman Brothersu, banci koja će 2008. doći na najgori mogući glas kad njen bankrot pokrene globalnu financijsku i ekonomsku krizu. Kad ga je Trump zbog toga prozvao, branio se da, kao šef ispostave u Ohiju, nije imao veze s odlukama uprave. “Prozivati mene da sam kriv za krah Lehman Brothersa je kao da provincijskog prodavača auta prozivate za krah General Motorsa.” Ipak, unatoč bankrotu Lehmana 2008., Kasich je te godine spremio u džep gotovo pola milijuna dolara bonusa.
Paralelno s bankarstvom, uskočio je i u medije: na konzervativnom Fox Newsu dobio je talk-show, a povremeno je mijenjao i popularnog Billa O’Reillyja. Bez posla nakon kraha Lehmana, kandidirao se za guvernera Ohija, otkud je lani krenuo u pohod na Bijelu kuću.
Pomirljiv nastup
Nastupa smireno, empatično i pomirljivo. U cirkusu republikanske kampanje, u kojoj Trump (niskog) Rubija zove “mali Marco”, a Cruza “lažljivi Ted”, pa Rubio napada Trumpa da ima male ruke, a on odgovara da to ne znači da ima i malu muškost, Kasich se izdvaja kao “jedina odrasla osoba na pozornici”. Majstor je kontakta s biračima, pokazao je lice “suosjećajnog konzervativca” koji širi pozitivnu poruku. Predstavlja se kao političar drukčijeg stila koji je sačuvao dostojanstvo koje su Trump i ostali davno izgubili. Mirnoću i odmjerenost ima dijelom i zato jer ga dosad nitko nije napadao, jer nikome nije bio opasan. To će se sada promijeniti.
No, Kasich ima i veći problem. U pobjedničkom govoru u Ohiju raskopčao je sako, raširio ga i rekao: “Znate, ovo je sve što imam. Bez vas, ja sam ništa”. Dovitljivo je pristašama signalizirao svoju veliku muku: Nemam novca za kampanju! Njegova baza je tanka, a kampanja je jako skupa. Mjesto miljenika stranačkog vodstva sad bi tu trebalo pomoći.
Iako djeluje vrlo umjereno u kontrastu s Trumpom ili Cruzom, John Kasich daleko je od liberala. Kao guverner provodio je vrlo konzervativnu socijalnu politiku - ukidanjem financiranja uspio je zatvoriti polovicu klinika za abortus u Ohiju, bez zadrške je potpisivao naloge za izvršenje smrtne kazne. S druge strane, u kampanji nikad nije pristao na ksenofobnu histeriju Trumpa i Cruza, dosljedno je odbijao pozive na “zabranu ulaska muslimanima”, “deportaciju 11 milijuna imigranata”. Još važnije, jedini jasno podržava slobodnu trgovinu i ne pokušava kotač globalizacije vratiti unatrag. Pobjeda kandidata s takvim stavom u industrijskom Ohiju zato je još važnija.
U noći svog prvog trijumfa Kasich je rekao da do najviše funkcije neće pokušati doći “najnižim putem”. Ipak, ako se njegove šanse realno sagledaju, najizgledniji put do kandidature leži u političkom manevru, a ne u političkoj utakmici.
Poraz u Ohiju Trumpu je umanjio izglede da prije kraja kampanje skupi većinu potrebnih delegata, pogotovo ako mu Kasich i Cruz preotmu još koju državu. Njima samima to ne bi bilo dovoljno za nominaciju, ali bi otvorilo mogućnost da republikanska konvencija u srpnju u Clevelandu postane tzv. dogovorna konvencija.
Kad niti jedan kandidat nema natpolovičnu većinu, prednost se ne mora poštivati i “lajbek je raskopčan”. Kasich i Cruz, koji bi voljom same matematike zajedno imali više delegata nego Trump, mogli bi postići pakt da jedan od njih dvojice postane kandidat. Ako se i ne dogovore, stranačko vodstvo moglo bi predložiti kompromisnog kandidata. Špekulacija tko bi to mogao biti ne manjka, od najčešće spominjanog Romneyja, preko predsjednika Kongresa Paula Ryana pa do bivše državne tajnice Condoleezze Rice. I doista, takav plan nije bez računice.
Trumpova popularnost među republikancima više je dojam, nego stvarna većina. Dosad je za njega glasalo svega 37 posto republikanskih birača; preostalih 63 posto želi nekoga tko nije Trump. Još je gore kad se pogleda što republikanci nezadovoljni Trumpom misle napraviti u studenome. CNN-ova anketa u Ohiju, državi presudnoj na izborima, pokazuje da bi samo 47 posto republikanaca glasalo za Trumpa. Gotovo trećina kaže da će, bude li Trump kandidat, glasati za nekoga drugog! Slično je raspoloženje i drugdje. To ohrabruje vodstvo stranke da ozbiljno razmisli o “dogovornoj konvenciji”.
No, tu - već se sad vidi - prijeti mnoštvo opasnosti. Prva je Trump. On se obvezao da se neće kandidirati protiv republikanaca ako izgubi utrku, ali samo ako ga stranka bude “tretirala pošteno”. Već nakon poraza u Ohiju izazvao je zgražanje najavom da bi se, u slučaju dogovorne konvencije, “mogli očekivati neredi u Clevelandu”. Ako kandidat bude “kompromisni” republikanac, gotovo je neizbježno da bi se Trump kandidirao kao nezavisni. Republikanci bi tad sigurno izgubili predsjedničke izbore, ali bi možda “spasili čast” i važne izbore za Senat, gdje nastoje održati većinu. No, mnogi konzervativni političari već sad, bez obzira na ishod konvencije, govore o mogućem raspadu Republikanske stranke. Ugledni intelektualac iz tog kruga, Robert Kagan, vođa vanjskopolitičkih neokonzervativaca, već se javno odrekao Republikanske stranke i najavio da će glasati za Hillary Clinton.
Druga prepreka je Ted Cruz. Teksaški senator na glasu je kao težak, kompromisu nesklon političar. O Cruzovu karakteru govori i to što njegovu kampanju nije podržao niti jedan kolega senator, a još više to što niti jedan senator, demokratski ili republikanski, s njim uopće ne razgovara. Omraženi lider reakcionarnog Tea Partyja sigurno ne bi bio kandidat na “dogovornoj konvenciji”, jer o njemu vodeći republikanci misle možda i gore nego o Trumpu. Zašto bi se Cruz žrtvovao u takvoj političkoj igri - nitko nema uvjerljiv odgovor.
Pri dnu
Prije nego što su uz njega stale sve snage umjerenjaka, John Kasich nije dobro kotirao u kampanji. Najbolji rezultat do Ohija ostvario je u New Hampshireu: ostao je drugi, sa samo 16 posto glasova. Drugdje je bio pri dnu. Sad se nada prelijevanju Rubiovih glasova i šansu traži u industrijskom Srednjem zapadu i među liberalnijim republikancima na Sjeveroistoku. Ide mu na ruku što se upravo tu održavaju idući okršaji. Prvi su mu test izbori su u Wisconsinu 5. travnja. Trenutačno Kasich tamo stoji loše, s tek oko 7 posto, ali po anketama rađenima prije Rubiova odustanka. Dobar rezultat u Wisconsinu dao bi mu zaleta u New Yorku, koji nosi puno delegata, te u Pennsylvaniji i Indiani, susjedima Ohija.
No, i ako pobjede izostanu, Kasich neće odustati. Njegov je zadatak oteti što više delegata Trumpu i spriječiti ga da skupi većinu prije konvencije. Budućnost Lincolnove stranke, uvjereni su mnogi republikanci, ovisi o tome koliko će Kasicheve pozitivne poruke biti uspješan melem za republikanski gnjev, na čijim krilima Trump još uvijek leti visoko iznad svih.