Od 1946. do 1948. godine američki su liječnici u Gvatemali hotimice sifilisom zarazili oko 700 zatvorenika, mentalnih bolesnika, vojnika i siročadi u dobi od šest godina kako bi mogli provjeriti učinkovitost penicilina. Američki porezni obveznici čak su, putem Nacionalnog instituta za zdravlje, plaćali prostitutke zaražene sifilisom kako bi spavale sa zatvorenicima i zarazile ih opasnom spolnom bolešću. A jedan od ključnih aktera jezovitog pokusa bio je liječnik dr. John C. Cutler, koji je godinama eksperimentirao i s crnicima zaraženim sifilisom u sklopu zloglasne studije Tuskegee.
Jezivi eksperimenti
Ova mračna i dugo čuvana tajna o monstruoznom američkom medicinskom eksperimentu otkrivena je zahvaljujući dr. Susan Reverby, povjesničarki medicine s Wellesley Collegea, a prije nekoliko dana dva su odvjetnička ureda u SAD-u najavila kako će predstavljati tisuće Gvatemalaca koji bi mogli tužiti američu vladu i zatražiti odštetu za jezovite eksperimente nad njihovim rođacima.
- Dokumente o američkim eksperimentima u Gvatemali otkrila sam slučajno dok sam na Sveučilištu Pittsburgh tragala za materijalima o slučaju Tuskegee- rekla mi je dr. Reverby, s kojom sam komunicirala proteklih dana zaintrigirana monstruoznim istraživanjem provedenim u maniri nacističkih medicinskih eksperimenata.
Priča zapravo počinje 1932. godine kada je u Tuskegee, grad u Alabami, stigao autobus s djelatnicima američkog Zavoda za javno zdravstvo (PHS) koji su siromašnim crnačkim težacima trebali preporučiti nov tretman za sifilis. Crnačka populacija u Tuskegeeu i okolici bila je u zdravstvenim krugovima poznata zbog najveće stope oboljelih od sifilisa u SAD-u. Nadničarima je rečeno da imaju lošu krv i zatim im ponudili besplatan tretman. Odazvalo se 620 ljudi, od kojih je 399 bilo zaraženo sifilisom, a većina je pristala na terapiju kako bi imali osiguran obrok.
Četiri desetljeća
U sklopu istraživanja liječnici su na jednoj skupini primjenjivali žestok i neučinkovit tretman za sifilis: injekciju koja je uz ostalo sadržavala otrovni arsen te mast sa živom koja je izazivala čireve na koži. Drugoj, kontrolnoj skupini davali su placebo, najčešće aspirin. Studija Tuskegee vođena je čak četiri desetljeća, pa iako se pedesetih u liječenju sifilisa uspješno počeo koristiti penicilin, taj lijek nikad nije iskušan na crnačkim nadničarima.
“Studija Tuskegee neliječenog sifilisa u crnaca”, kako je američka vlada nazvala istraživanje, vođena je s ciljem da se istraži patologija neliječene bolesti. Naime, u nekim slučajevima neliječeni pacijenti nisu pokazivali simptome bolesti te su se spontano oporavili. No, kod većine sifilis je rezultirao mentalnim oboljenjima, paralizom, sljepilom, srčanim bolestima i naposljetku smrću. Na kraju eksperimenta, 100 ljudi umrlo je od sifilisa, među njima i 40 žena koje su se zarazile preko partnera te 19-ero djece koja su tu bolest imala od rođenja.
Odšteta oboljelima
Da siromašni crnački pacijenti u Tuskegeeu nikada nisu bili liječeni od sifilisa saznalo se 1972. godine. Izbio je velik skandal te se federalna vlada obvezala isplatiti 10 milijuna dolara odštete preživjelim sudionicima eksperimenta i njihovim obiteljima.
No, tu nije kraj priče o mračnoj strani američke medicine. U potrazi za novim dokumentima o slučaju Tuskegee, o kojem je napisala dvije knjige, dr. Susan Reverby odlučila je istražiti medicinsku arhivu na Sveučilištu Pittsburgh.
- Saznala sam da je na tom sveučilištu do 1985. godine predavao dr. John C. Cutler, jedan od liječnika koji je sudjelovao u studiji Tuskegee. Otvorila sam kutije s njegovim dokumentima, no na moje iznenađenje tamo nije bilo ništa o Tuskegeeu. Umjesto toga otkrila sam opise eksperimenata koje je vodio između 1946. i 1948. godine - ispričala je dr. Reverby.
- U Tuskegeeu su ljudi već bili zaraženi sifilisom, dok ih se u Gvatemali pokušalo zaraziti dovodeći oboljele prostitutke. Prema tamošnjim zakonima prostitutkama je bilo dopušteno posjećivati muškarce u kaznionicama - rekla je dr. Reverby.