On vodi tvrtku od četvero zaposlenika. Istina, nekad ih je u njoj bilo znatno više, ali predsjednik Uprave Zračne luke Zagreb Miroslav Drljača u 2013. godini imao je jedan zadatak: prebaciti kompletno osoblje kompanije u novoosnovanu tvrtku, Međunarodnu zračnu luku Zagreb, koja je lani preuzela upravljanje zagrebačkim aerodromom.
To je radno mjesto jedno od najbolje plaćenih u državnom sustavu, barem kad se u obzir uzme iznos plaće i veličina sustava kojim Drljača upravlja.
Više od plaće
Miroslav Drljača, prema podacima koje je dostavio Nedjeljnom Jutarnjem, za upravljanje državnom kompanijom u kojoj je zaposleno četvero ljudi svaki mjesec na račun prima 19.841 kunu neto plaće, a za “uspješno” upravljanje tvrtkom nedavno je zaražio i bonus, koji mu na kraju ipak nije isplaćen.
“Predsjednik Uprave ispunio je kriterije za isplatu bonusa, međutim isti nije isplaćen. U 2013. godini predsjedniku Uprave nisu isplaćivane nikakve stimulacije, nagrade, police osiguranja ili slično...” stoji u službenom odgovoru Zračne luke Zagreb na upit Nedjeljnoga o primanjima njihova direktora.
Takav isti upit Nedjeljni je poslao gotovo na sto adresa iz neprivatnog sektora - u razne agencije, državne kompanije, zavode, institute, urede - kako bismo saznali koji su najbolje plaćeni šefovi državnih tvrtki, agencija, instituta, fakulteta, držanih ureda, gradskih uprava.
Najvećih 15
Rezultat je popis 15 radnih mjesta u ne-privatnom sektoru s najvišim primanjima, nerijetko višima od primanja premijera Zorana Milanovića, a često s mnogo manjom odgovornošću ili važnošću za razvoj zemlje.
To najbolje pokazuje primjer Hrvatske turističke zajednice.
Ta institucija kojoj je osnivač država čelnog čovjeka nije imala puna četiri mjeseca nakon što je ministar turizma Darko Lorencin sredinom ožujka smijenio bivšu direktoricu Meri Matešić.
Novi direktor Ratimir Ivičić izabran je krajem prošlog mjeseca, i to na solidna primanja.
Prema podacima koje je Jutarnjem dostavio HTZ, novi direktor HTZ-a primat će prosječnu plaću od 21.914,19 kuna neto, dakle 1690 kuna neto više od premijera Zorana Milanovića.
Upitno je, međutim, čime je direktor HTZ-a zaslužio biti bolje plaćen od premijera.
Riječ je o instituciji koja se dobrim dijelom financira iz državnog proračuna; lani je Hrvatska turistička zajednica iz proračuna dobila 89 milijuna kuna - dok je ostatak prikupljen iz naknade za boravišnu pristojbu te turističke članarine koju HTZ-u “po defaultu” plaćaju određeni obveznici.
To je, dakle, nešto poput članarine koju su poduzetnici obvezni plaćati Hrvatskoj gospodarskoj komori, a po toj je osnovi HTZ lani uprihodio 61,9 milijuna kuna.
Specijalni dodaci
Ipak, država nema ingerenciju nad plaćama koje će sebi djelatnici HTZ‡a isplaćivati.
“Neto plaća direktora HTZ-a utvrđuje se posebnom odlukom Turističkog vijeća HTZ-a i ona nije definirana Pravilnikom o radu Hrvatske turističke zajednice”, doznajemo iz Ureda za odnose s javnošću ove javne institucije.
Čelni čovjek HTZ-a dospio je na šesto mjesto naše liste, što znači da je ispred njega još petero zaposlenika neprivatnog sektora sa znatno boljim primanjima.
Zaposleni na svih 15 radnih mjesta koja smo pobrojili na ovoj tablici u jednoj godini na svoje račune prime 3,9 milijuna kuna neto - dakle oko 8 milijuna kuna bruto i to bez novca koji im tijekom godine još bude uplaćen na ime dnevnica, bez uračunatog iznosa koji potroše kroz korištenje službenog automobila, mobitela, smještaja i svega drugoga na što imaju pravo.
U ta su primanja, osim plaća, uračunate eventualne naknade koje primaju - dakle naknade za članstva u nadzornim odborima ili upravnim vijećima, bonusi, stimulacije ili drugi izvori prihoda.
Neki su odbili dostaviti podatke o plaćama.
Recimo, podatak o plaći je tajan u Hrvatskoj gospodarskoj komori i u Fini, a podatak je odbio dostaviti i šef Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora Josip Borak.
Na sam je vrh ljestvice dospio čelni čovjek HEP-a, bivši vlasnik pizzerije Tomislav Šerić, koji se može pohvaliti s primanjima većima i od donedavnog prvaka - guvernera HNB-a Borisa Vujčića.
(...)