'Naš šampionski sir Veli Jože nastao je slučajno. Ostavili smo ga da zrije i zaboravili, a kad smo ga se nakondeset mjeseci sjetili, bio je sjajan!’

U podne, na zvizdanu kakav se ne pamti godinama, uz rub livade blizu ograde koja je dijeli od ceste, izležava se stado krava. Tu i tamo koja od njih lijeno gricne malo sijena ili popije vode. U Orbanićima smo, ali ne onima pokraj Vodnjana, koje je proslavio Alen Vitasović, nego Orbanićima Žminjskim.

- Kako ovo izdrže i zašto nisu u hladu? - pitam Sandija Orbanića, istarskog proizvođača sira i vlasnika krava koje gledamo pod prijetnjom sunčanice, infarkta ili nečega sličnog dok fotoreporter pod punim naoružanjem traži pravi kut za snimanje pastoralne idile.

Na raspolaganju im je, naime, čitava livada, kao i šuma te rubno, manje zgusnuto drveće koje pruža izdržljiv hlad u svako doba dana.

- Mogu slobodno biti u šumi, ali kada su u hladu, grizu ih muhe pa same dođu na sunc...