Olive Island, kasno je popodne, moramo dalje. „Kud ćete na ovaj vjetar i more, ostanite prenoćiti, pa lijepo ujutro, ovo će preko noći pasti“ – mudro zbori šef marine i naš prijatelj Toni Antišin… Ne, ne, prema „voznom redu“ večeras moramo biti u Velom Ižu – insistiram ja dosljedan vječnoj utrci s rokovima.
Dok Željko odlazi na recepciju vratiti magnetne kartice za kretanje po marini, zovem Sinišu Kulišića, glavnog čovjeka za marinu Veli Iž. „Ne, ne dolazite ni slučajno, marina je prepuna, nemam vas gdje vezati“ – šokira me odmah gazda marine. „Nema veze, ostat ćemo negdje u blizini na sidru“. „Ma šta vam je, vrijeme je grubo, dođite sutra, ali prije nazovite!“
Protiv toga se ne može ništa. Zovem Željka – nemoj vraćati kartice. Vratil sam ih ovaj čas! Dolazi na brod. S karticama. Veli da ga je Dina čudno gledala. Nije čudo.
Noć je pala, sjedimo u kokpitu uz lampu. Ipak, ovo kašnjenje više pogađa Vida nego mene. Ima večeras tamo dogovor s tajanstvenom damom… I dok slušamo Vidovu jadikovku, iz mraka se pred brodom pojavljuje Toni. Nosi u naručju kutije sa šest pizza. „Evo, iz naše kuhinje …“ Šest je običnih, a jedna je “slavonska“, bećarska - kulen, feferoni … Specijalno za našeg Slavonca Antona. Sjedimo uz pizzu i bevandu, raspoloženje se u trenu popravlja ... Nižu se priče, dosjetke, uspomene … Jedino Vid tiho pati …
Prvi put smo s Patrolom u Velom Ižu. Malo se mjesto domaćinski, udobno i ugodno savilo oko vale. Svi nas pozdravljaju, smješe se … I nautičari s brodova, i domaći. Dva momka sjede pred servisom u sjeni velikih brodova na suhom: „Napišite, mi smo ovdje najbolje s tikovinom!“ Naši domaćini Siniša i Igor Kulišić objašnjavaju: „Prema našim gostima nautičarima ponašamo se kao da su nam rod. Ako žele nešto sami popraviti, brusiti, zavariti – vrata servisa su im otvorena, tu im je na raspolaganju sav alat, pribor …“
Na kraju dana Siniša i Igor vode nas u konobu Barba. Da pokažu kako se u Ižu, uz tradicionalnu njeguje i modernistička kuhinja, svojevrsna inačica francuske nouvelle cuisine, ali na ovdašnjim tradicionalističkim osnovama. Dakle slijed je izgledao ovako: za predjelo - karpačo od tune punjen krem sirom s kaparima i posut jestivim zlatnim listićima; glavno jelo – domaći ravioli s crnilom od sipe, punjeni mesom škampa i kozica u umaku od škampa; i za desert domaći sladoled od dinje na mousseu od malina. Izvanredno.
Vid u svemu tome nije sudjelovao. Već je debela noć kad se vraća na brod. Sretan je ko mačak, koji je upravo umočio šapu u skorup …
