Rođen je na dvoru kralja Aleksandra, kao dijete se igrao s budućim kraljem Petrom, poduzetnik s liječničkom diplomom koji ima tvrtke u Švicarskoj, Lihtenštajnu, Italiji i Njemačkoj, svjetski priznati lobist, osnivač Društva hrvatsko-slovenskog prijateljstva, počasni hrvatski konzul u Sloveniji, posredovao pri priznavanju Hrvatske kod tadašnjega njemačkog ministra vanjskih poslova Hans-Dietricha Genschera i pape Ivana Pavla II...
No, taj vitalni 86-godišnjak i više je od toga; on je živući svjedok vremena gradnje umaške marine, čovjek s registracijom UM-1, strastveni zaljubljenik u more i rijeke, gdje je dan-danas jedan od svjetskih šampiona lova na mušicu, ujedno i čovjek koji je Jadranom ronio sa Jacquesom Cousteauom, za 80. rođendan zaronio je na 80 metara, što je toj dobi svjetski rekord, a ujedno je obišao apsolutno sva mora i oceane ovoga svijeta.
- O vama bi se trebao snimiti film - kazao mu je jednom prilikom na Novom Zelandu Robert Redford, upoznavši ga dok je ovaj strastveno lovio ribu.
Da, uz još ponešto zanimljivog privatnog štofa, sve je to Božo Dimnik, iznimno vitalni 86-godišnjak, potpuno neprimjetno čisteći svoj Brioni 44 Fabo na suhom vezu umaške marine. Namjestio je kapicu, izišao iz broda i krenuo…
- Vidite ovo ovdje - pokazuje šireći i dalje čvrste bicepse: - Ovo je bila obična vala. Tada ni marina ni policija nisu imale brodove, pa sam ih ja vozio uokolo - smije se otkrivajući anegdotu.
- U to je doba, dakle sredinom osamdesetih, legendarni Veljko Rogošić odlučio u još jednom svojem pohodu preplivati ovdje po Istri, krenuvši na more rano ujutro, naravno, nikoga ne obavještavajući. Ubrzo, kad su shvatili da je krenuo, nitko ga nije mogao locirati. Kako je puhala bura, shvatio sam da ga nosi ‘dolje’, pa sam s brodom krenuo i pronašao ga negdje na pola puta do Poreča. Preplivao je dakle upola više od planiranoga, stigao je u Umag 12 sati poslije…
Ta su vremena za Dimnika bila mnogo ljepša. No, ne zbog godina…
- U to sam doba negdje s Cousteauom u podmornici ronio oko Mljeta, gdje se i on oduševio vidjevši najljepše koralje na svijetu. Danas ih, međutim, više nema… A koralji nisu jedini. Znate, plovio sam i ronio po svim morima, ali nigdje nisam vidio ljepote kao na Jadranu. Jer, recimo, ispod Hemingwayeve kuće na Havajima boje su krasne, ali nakon dva-tri urona sve vam je isto. Ovdje to nije tako. Ovdje je svaka grota, svaka punta drukčija. Odnosno, barem je bila…
Kako to mislite?
- Govorim jednu te istu stvar oduvijek: prešao sam, zaista, cijelu zemaljsku kuglu, ali baš nigdje nisam vidio dvije stvari kao u ovim dijelovima ovog divnog planeta: rijeke kao slovenske i more kao Jadransko. Ali sustavno ga se zanemaruje i zlostavlja: odavde je, recimo, zauvijek nestao cipal bataš, meni omiljena riba, a i mnoge druge vrste nestaju. Tamo preko, na Svetom Ivanu imam, naime, vikendicu. Ispod nje more je bilo kao ogledalo, a na 20 metara viđao sam jastoge. Sada nema ni ogledala, ni jastoga.
Ubijamo ga i vrijeme je za repopularizaciju. Pričao sam o tome s vašim slovenskim državnicima, surađujući s Cousteauovim institutom u Švicarskoj, pokušavajući ih uvjeriti da zajedničkim snagama krenu u repopularizaciju, za koju bi se dobila i značajna sredstva Europske unije. Vrlo značajna. Jer to bi trebao biti najviši međudržavni interes. Ali, mi imamo pametnijeg posla, mi se zamaramo nekom imaginarnom crtom na Jadranu ispod koje, uzgred, nema ničega - priča Dimnik duboko proživljavajući svoje riječi.
- Roneći na Susku, tijekom svibnja, mogli ste doživjeti doslovce ploče grancigula koje su tamo dolazile na mrijestilište. Bio je to nevjerojatni prizor. No, lomeći koralje na Mljetu, ali tako nemušto da je gotovo 90 % njih palo na dno te potom kočaricama uništavajući dno, pa potom i zatvarajući mrijestilišta, poput onoga na Neretvi, ovdje kao da se svi trude satrati nešto što je jedinstveno.
Znate, prošao sam svašta i pričao s raznim ljudima, a svi oduvijek govore jedno te isto: onaj koji je probao jadransku ribu, nigdje drugdje na svijetu ribu ne jede. Jer ovdje je jedinstvenog, unikatnog okusa. Kad sam bio u Pacifiku, tamo kod Havaja, u dva tjedna znao sam pojesti dvije porcije, eventualno. Ribu sam nosio i na Cousteauov institut, ali slažući se s okusom, nikad nisu uspjeli dokučiti zašto baš u Jadranu stanuje najukusnija riba svijeta… A umjesto da ga štitimo i živimo, mi ovdje more uništavamo kao nitko nigdje.
Ističe da vani sustav funkcionira drukčije. Tamo kod Hemingwaya, jednom mu je prilikom, nakon ronjenja, na brod uskočila specijalna mornarica, kao da je zadnji kriminalac.
- A onda su mi objasnili: satelit je javio da je negdje na tom području netko miljama vukao mreže. Što je tamo strogo zabranjeno. Odnosno, postoje intervali kako bi se jata i porodice riba oporavila. A ovdje se tučemo tko je kome ukrao koju mrežu ribe, umjesto da uvedemo sustav koji našim nasljednicima, djeci i unucima, omogućio da u ovom moru uživaju poput nas…
Dimnik, međutim, od Jadrana ne odustaje…
- Intenzivno razmišljam o zadnjem zaronu, koji će biti Galapagos i neki dio Jadrana, definitivno, jer on je neponovljiv…
Digao se na brod, čisteći ga, jer na jesen mu slijedi nova aljaška avantura i lov na losose.
- U koru nikad nisam ulovio ništa, no na rijeci… Istina, dobar sam. Odlazim na Aljasku gdje, pak, također postoje brojači ulaska ribe u dijelove rijeka gdje kreće lov. I znate što se tamo radi? Tek kad organi daju znak, može se krenuti u lov. Jer, svaka rijeka ima mjerače i standard. A najmanje 200-300 ribarica čeka, sve dok netko ne da znak. Eh, kad bi barem tako bilo i kod nas…
Marina je puna, sezona nam traje deset mjeseci
Boris Gašperini, direktor ACI marine Umag, ukratko nam je ispričao kako posluje ACI marina Umag i što im je odnijela ova sezona.
Vidimo marina je puna. Je li to stalno ili trenutno stanje. Kako posluje marina?
- Rezultati poslovanja pogotovo što se tiče stalnih gostiju i naših ‘mjesečnjaka’ su na razini najboljih godina općenito od postojanja marine. U posljednje vrijeme nešto je manje tranzita, posebno kada se radi o Talijanima. Prije su ovdje 60 do 70 posto tranzita činili brodovi talijanske zastave, a sada su to pretežno Austrijanci, Nijemci, Slovenci i Englezi.
Govorimo o sezoni?
- Da, ali zapravo mi više i ne možemo govoriti o sezoni. Kod nas sezona zasigurno traje deset mjeseci. Jer je dijelimo na klasičnu sezonu nautike odnosno krstarenja, a sigurno 4-5 mjeseci traje sezona pripreme brodova za krstarenje.
S pripremama plovila počinjemo sredinom 2. ili početkom 3. mjeseca i imamo sve uvjete za to: dvije dizalice - 50-tonsku i 100-tonsku, tako da možemo dizati i velike brodove, veliki plato s mogućnošću smještaja većeg broja plovila i na suhome, imamo u marini kvalitetan servis...
Tako da nam dolaze na pripremu i plovila i iz svih okolnih marina.
U marini je puno nautičara na stalnom vezu koji dolaze kroz cijelu godinu i vikendom. Što im marina nudi?
- Pod broj jedan, marina je maritimno vrlo zaštićena i pruža siguran vez. Zatim, imamo kvalitetne sanitarije čiji se dio zimi grije, imamo vlastitu praonicu rublja, veliki kapacitet parkinga - možemo primiti 300 do 400 automobila bez problema, imamo tri mjesta za punjenje elektro-automobila, jako dobru trgovinu nautičkom opremom, kvalitetan restoran, kafić, trgovinu s odličnom ponudom autohtonih istarskih suvenira, spa centar s masažom...
Tu odmah do marine je igralište za djecu koje je grad napravio... Grad se vrlo potrudio. Nismo u centru gradu, ali je tu Lungo mare, koji je i sadržajno vrlo ispunjen... Aerodromi su na 50 i 60 km u Puli i Trstu, tu su i sportski tereni - tako da u krugu kilometar od marine naši gosti mogu naći sve što požele.
Dakle, imamo kvalitetnu ponudu koju možemo pružiti tijekom cijele godine, a ne samo tijekom 5-6 mjeseci. (M.G.)
Jedriti je naučila na Dunavu, sada podučava djecu jedriti na moru
Na istezalištu ACI-jeve marine u Umagu susrećemo mladu trenericu jedrenja Marjam Ristič. Mali jedriličari kluba Histria upravo peru dvometarske barke klase Optimist pune soli nakon treninga. “S djecom je najljepše raditi, teže je s roditeljima”, šali se Ristič koja uz predsjednika kluba Zorana Goljevščeka nastoji odgojiti nove mlade generacije zaljubljenika u more i jedrenje.
Ovo nije samo škola jedrenja. Kad se jednom zaljubiš u more i jedrenje, to nikad ne zaboraviš. Učimo ih disciplini i odgovornosti. Kaže da ju djeca slušaju, a za sebe ne misli da je jako stroga: “Ali moraju me slušati, iz poštovanja. Važno je da znaju slušati trenera jer kad ste na pučini, udaljeni nekoliko milja od kopna, nevrijeme vas brzo može stići, a ne smijete djeci dopustiti da se uplaše”.
Klub su osnovali entuzijasti Nerio Vok i Tulio Medica 2004. godine, a nakon njihove smrti klub je preuzeo drugi predsjednik Andrej Škopac koji ga je preusmjerio ka djeci i mladima. Sadašnji predsjednik kluba Zoran Goljevšček, koji je i sam odrastao uz klasu Optimist od svoje sedme godine, svjestan je dječjih sposobnosti i želja. Marjam Ristič jedriti je naučila u Beogradu, na Dunavu, gdje je i odrasla.
Trenutačno u klubu imaju desetero djece koja jedre cijelu godinu i sudjeluju na raznim županijskim i državnim natjecanjima. “Najmlađi, Giuseppe, ima samo četiri godine. Još ne zna čitati ni pisati, ali osjeća vjetar i škotu. Ugledao se na starijeg brata Nicola koji također jedri u klubu”, kaže mlada trenerica. (T. Marević)
Caffe bar i mjenjačnica na Ininoj postaji u Umagu
Najsjevernije maloprodajno mjesto Ine, u Umagu, otvoreno je svakodnevno, tijekom cijele godine, od 6 do 22 sata. S radom ovog maloprodajnog mjesta upoznao nas je njegov voditelj Robert Bernich.
- Na maloprodajnom mjestu radi devet radnika. Istodobno mogu pristati četiri mala ili dva velika plovila. Kod nas pristaju velika i mala, ribarska i policijska plovila. Od javnih osoba dolazi nam Lino Červar, a bio je i Igor Budan. Najveće plovilo koje je ovdje pristalo bilo je dugo 32 metra. Ove smo godine u jednom danu prodali najviše 38 tisuća litara goriva - kaže Bernich.
Srednja dubina mora je tri metra, a od goriva su u ponudi Eurodiesel BS Class Plus, Eurodiesel BS, Eurodiesel BS Plavi i Eurosuper BS 95 na četiri agregata s osam pištolja. Najveća brzina dizelskih pištolja je 130 litara u minuti te 50 litara u minuti onih s benzinskim gorivom. Na maloprodajnom mjestu je najveća gužva između 10 i 12.30 te od 15 do 18 sati.
- Kada je jako jugo ili bura, mogu se javiti teškoće pri pristajanju, ali naši djelatnici uvijek uskaču u pomoć - kaže Bernich.
Maloprodajno mjesto je sagrađeno 1998. godine i nedavno je obnovljeno. Tamo se nalaze i caffe bar te mjenjačnica, a u ponudi su asortiman robe široke potrošnje i manji asortiman nautičke opreme.
Plava zastava i e-punionice
Vezovi: 475 vezova u moru, 40 mjesta za smještaj plovila na kopnu, mogućnost prihvata jahti do 40 metara dužine
Usluge: recepcija s mjenjačnicom, bankomat, restoran, prodavaonica mješovite robe i prehrambenih proizvoda, prodavaonica nautičke opreme i odjeće, suvenirnica, kozmetički salon, sanitarni čvor sa zasebnim odjeljkom za invalide, praonica rublja, parkiralište za osobna vozila
Servis: servisna radionica, travel lift nosivosti 50 tona i 100 tona
Ekstra: Tesla Destination Charging - 2 Tesla Only električne punionice snage do 22 kW, 1 Tesla Universal električna punionica snage do 22 kW, wlan sustav za pristup internetu, crpka za gorivo, Plava zastava