Sjedimo u kokpitu, vruć je dan, hladimo se bevandom. Kad eto, pred brodom čovjek mojih godina, hitrih pokreta, živahnih očiju, njegovanih brčići, pita za Mateu. Znam ga sa slika: Boris Gugić Brico. "Vani je, dođite na bevandu" "Kakvo vam je to vino", sumnjičavo otpija Brico. Domaći pošip, donio Livio. Zna Brico dobro Livija, zna i što je dobro vino. "Ma dajte to ća, sad ću vam ja donit…".
I odjuri. Eto ga isto tako brzo natrag s kanistrom od desetak litara. "Ajmo to pretočit". Uzimamo prazne boce vode od litru i pol i pretačemo na krmi nad morem, curi vino u more, okupljaju se cipli, smijemo se - eto vidiš da je vino dobro.
Sjedimo i pijemo novu bevandu, pitam ga za Zorana Gugića, staroga novinara s kojim sam radio davno u Vjesniku. Zoran je bio osebujan novinar staroga kova, jedini za kojega znam da mu je tadašnja JDŽ dala besplatnu kartu za sve željezničke pruge bivše Juge. Znao je napamet sve vozne redove, volio je sjesti u bilo koji vlak, otići u nepoznato i vratiti se s pričama … Brico ga dobro zna, rođaci su, i tu se razvije priča o svemu i svačemu.
Kažem mu kako u plovidbi već godinama imam problema sa šišanjem za vrijeme patrole, ali me ove godine poslužila sreća jer sam došao pod spretne škare u muškom frizeraju jedne Tanje. "Muški frizer Tanja", frkne Brico, skoči na noge. "Odi da ti sredim bradu!" Sa svojim malim Opelom, spretno se i brzo provlači kroz velolučki gusti promet. Parkira na uglu točno nasuprot štacuna. Po ničem nemoš prepoznati da je to brijačnica. Ali i ne treba, svi to dobro znaju. Brico je u penziji, ali mu štacun nitko ne dira. Ova je butiga velolučka ikona.
Po svim zidovima slike s Oliverom. Posjeda me u drvenu katrigu i obara naslon. Radi brzo, češalj, škare, mašinica, britva. Na kraju mirišljava "vodica" iz metalne šprice s gumenom pumpicom. Gledam na pultu boce starih pića. Pa se prisjećamo davnih vremena kada su hit bili ajerkonjak, kruškovac, apricot … "Da se prisjetiš mladih dana", veli pa mi natoči malo kruškovca s dna boce iz devetsto i neke. I daruje mi fotografiju - on s gitarom, Oliver blažena lica položio mu glavu na rame. Piše posvetu: Geri za spomen na Olivera, Vela Luka 8. 8. 2021. Brico.
Vraćamo se na brod. "Kada Matea dolazi iz Korčule?", Popodne oko četiri. Točno u četiri eto Brice s crnom tećom i vrećicom: "Gdje ti stoje pjati?" Pa ukrug slaže slane inćune, svoje kapare, maslinovo ulje: "Evo da se prije može popit…". A onda slijedi bogatstvo okusa njegova brudeta od inćuna. Hvala ti Brico na svemu.
