Naporni radni dan u Trogiru. Zaslužili smo odmor. Kod otočića Sveta Fumija bacamo sidro i svoja znojna tijelesa u more. Split nas dočekuje svojim noćnim blještavilom. Matea, Krišto i Kuki kao kukci privučeni svjetlima velegrada kreću u posjet „najlipšem gradu na svitu“. Pred marinom zastaje taksi. Iz njega izlazi njih devetero – odraslih, žena, muškaraca, djece. Naša umorna trojka nije mogla odoljeti. Sjeda u taksi. Do početka rive – 96 kuna, četiri kune manje 100! Usput Kuki pita koliko bi koštala vožnja do Kaštel Štafilića. Sutra ujutro kreće po priču o izgubljenom pa nađenom vinu sorte crljenak. „To će vas koštati 700 do 900 kuna“, hladno odreže taksist, a Kukec, koji je ovdje dugo živio i radio, zna da ta vožnja ne bi smjela biti skuplja od 160 kuna. Pouka: čuvajte se grabežljivih splitskih taksista. Pojedinih.
Još od jučer navečer promatram novu vizuru marine. Bilo je to prvo pitanje na jutarnjoj kavi direktoru marine, starom znancu i iskusnom nautičkom djelatniku Edi Karuzi. To je novi čarter terminal. Uredi, predstavništva, skladišta, radionice … To je ovoj marini bilo doista nužno potrebno. ACI Split je baza moćne čarter flote. Karuza kaže da su brojke blizu najboljih godina. Također konstatira da je prosječna dužina brodova porasla na 15 metara. Te da ne prođe tjedan bez upita za vez nekog od vlasnika brodova dugih 20 do 30 metara. I da uvjete za to ne bi bilo teško ostvariti u suradnji s gradom.
Vraća se Katja s gatova. S anketnim upitnicima. Gledam je još od Trogira. Duga crna suknja i bijela bluza. Zapravo ova naša standardna majica Nautičke patrole. Ali u toj kombinaciji i po tome kako to Katja nosi, njenom obilasku brodova s anketama daje posebnu eleganciju, otmjenost, svečanu ozbiljnost. Već u Trogiru pronašla je i napisala lijepu priču s gata. Katja je studentica na pragu četvrte godine studija novinarstva. Dolazi iz Matulja. Ali kaže da je kao dijete odrastala uz Ružu vjetrova u ACI marini u Ičićima. Kad sam je zamolio da mi ukratko napiše i opiše zašto je izabrala baš novinarstvo i dolazak u Patrolu, najviše mi se svidjela ova njezina izjava:
„U moru crne kronike i tabloidnih tema koje pune svakodnevni medijski prostor, osjećam se počašćenom da ovo ljeto mogu slušati pozitivne priče uspješnih ljudi koji ustraju u svom poslu bez obzira na sve što im se nađe na putu. Uz to, nadam se da ću i sama pronalaziti inspirativne priče na gatovima luka koje budemo posjećivali jer je upoznavanje novih ljudi nešto što daje posebnu notu ovoj profesiji...“
