- Toga ranije ni bilo, razumiš. Otkad se ovdje bavi stočarstvom, a ima tome petsto godina, te nemani ni bilo. Ma nema boga, niti na Žutu ih ni bilo, a di će ovdje - govori nam Jakov Šikić, ribar, pčelar, uljar, stočar i "Robinzon" s otoka Piškere, smještene usred kornatskog arhipelaga, gdje je sa suprugom među rijetkima koji ondje provode čitavu godinu. Supruga Ana je, dodaje, ipak češće na relaciji Murter-Piškera, budući da djeca ondje idu u školu, no obitelj koristi svaku priliku da svi zajedno provode dane na djedovini za koju imaju velike planove.
Drže četiristotinjak stabala maslina na nekoliko lokacija na Kornatima, a tu je i tridesetak košnica s pčelama. Neumorni Šikići su godine 2017. pokrenuli OPG za proizvodnju i prodaju svojih eko proizvoda: maslinovog ulja i meda od kadulje, a planiraju napraviti i edukativni centar posvećen pčelarstvu. Nautičari koji se redovno vraćaju na Piškeru obožavaju njihove proizvode, kažu nam. Osim toga, drže i ovce, njih oko dvjesto registriranih komada, pribrojimo li i sva ona grla koja pripadaju njihovim rođacima. One idu slobodno na ispašu po cijelom otoku.
No, sada sve to dolazi u pitanje. Nažalost, i mnogo više od toga. Jer, početkom godine pojavila se ta "neman" o kojoj nam je Šikić pričao čim smo ga sreli. Čagalj. Prvi put ih je čuo kao arlauču na otoku 10. siječnja. Za Božić, počeli su se kotiti janjci. I nije bilo prošlo niti mjesec dana, kaže nam Šikić, i nijednog mladog janjca više nije bilo na otoku. Nalazio ih je bezglave i kompletno oglodane, prisjeća se, samo kičma im je bila ostala. Čagljevi su pojeli šezdesetak janjaca, pribrojimo li i one rođakove, navodi Šikić. Pokolj.
- Odnio sam te kosti u kancelariju nacionalnog parka i oni su prihvatili da postoji problem. Trudu se riješiti ga. Odmah su išli na ministarstvo, radili sve što triba, sve dokaze priložili, ali na prvu niko nije virova. Onda su došli iz ministarstva pa su postavili svuda po otoku one bluetooth zvučnike i vabili ih zvukom. Čagalj se odma javija - kaže, dodajući kako bi otok Piškera, pa i čitavi Kornati, ako se ovako nastavi, "mogao postati Mljet".
Naime, ovce ispašom vegetaciju ovdje drže prizemnom, i kornatska je vizura takva, siromašna. Gola kao mjesec. Nestane li ovdje ovaca, kaže nam Šikić, otok bi u roku deset godina mogao izgledati posve drugačije. Utjecat će to na čitav eko-sustav, a rast borova mogao bi se pokazati kao problem, pojašnjava, jer je riječ o invazivnoj vrsti, korovu.
- I ranije je, bez obzira na problem s čagljevima, bor bio problem koji se nije sustavno rješavao u nacionalnom parku. I onda je bilo naređeno da se pila, pa su došli neki, ali popilali su znaš koliko: četiri komada. S tim da sam tri skinuo ja - kaže Šikić. Vezano uz pojavu čagljeva na otoku, komentira kako smatra da su životinje došle iz Ravnih Kotara te s Pelješca, koji su im prirodna staništa u Hrvatskoj. No, stigli su EU fondovi i poticaji, razlaže on, krči se naveliko jer je riječ o obradivoj zemlji... Spominje i vuka, koji im je prirodni neprijatelj, ali je zaštićena vrsta pa se množi na tim mjestima i - čagljevi odande bježe.
- Ali zašto ga onda nema na Ižu, Istu, pa i na Žutu... Ali ne, tu je doša. Pa di baš na Piškeru! Slušam ih svaku noć kako se glasaju, štetu ni ne zbrajam, jer stopostotna je. Sve mlade su nam pojeli... Ostale su ženske ovce, niti jednoga janjca - žali se Šikić, dodajući kako nije za odbaciti ni "teorija zavjere" kako su se čagljevi našli baš na Piškeri, a ne na nekim otocima do kojih bi lakše preplivali.
- Može biti i da ih je donijelo neko lovačko društvo, pa da zarade na odstrelu. Ne tvrdim da je to tako, ali ne treba odbaciti šansu u potpunosti. Samo, hajka se na čagljeve ne da napravit pošteno. Brza je to životinja. Vjerojatno je jedina opcija noćni odstrel snajperom, ka u vojsci. Ko zna šta će bit od svega - zaključuje Šikić, apelirajući još jednom da se o problemu s čagljem na Kornatima krene govoriti te da službe započnu raditi svoj posao. Jer, nestane li stočarstva na otoku, uvjeren je on, nestat će i otoka kakvog poznajemo.
