Kada čovjek pomisli na mjesto Vrbnik na otoku Krku, nemoguće je ne zamisliti vino. A kada govorimo o vinu, ovdje je kraljica – sorta žlahtina. U Kući vina Ivana Katunara toči se žlahtina koja dolazi s poznatog Vrbničkog polja, a nakon što je isproba i oduševi se njome, zainteresirani turist će s Katunarima poći na polje, naučiti sve o njegovoj važnosti za otok Krk i lokalnu vinogradarsku proizvodnju.
U Kući će se, pak, upoznati s procesima proizvodnje, vidjeti znameniti podrum Katunarovih, onaj novi gdje se vino čuva u inox bačvama, i onaj stari s drvenim bačvama gdje je otac Ivana Katunara započeo praviti vino još šezdesetih godina prošlog stoljeća. Danas, pak, procesima dirigira njegov sin – također Ivan – no čitava familija ovdje živi, radi i stvara pa se doista može reći da je vino svim Katunarima prava opsesija.
U svojoj Kući vina, osim što proizvode čak 8 sorti vina, Katunari nude turistički obilazak uz degustaciju tijekom kojega svatko, barem na kratko vrijeme, može postati pravi vinski znalac.
- Počeli smo se ozbiljnije baviti vinskim turama i obilaskom podruma, a posjetiteljima priču nudimo kroz naših 8 vina. Uz domaće nareske, nekoliko rakija, i naše maslinovo ulje ispričamo priču o obitelji, vinarstvu u Vrbniku, o tradiciji ovog vinarskog malog grada... Svakako je naglasak na autohtonim sortama, na žlahtini i sansigotu – započinje nam priču Ivan Katunar mlađi, kojemu je danas 38 godina, a jedna fotografija na zidu vinarije otkriva da je on još kao dvanaestogodišnjak radio na preši i zdušno pomagao ocu u proizvodnji vina. Zbog toga se obitelj zna šaliti da Ivan, iako ima 38 godina, ima „čak 26 godine iskustva u vinarstvu.“
Uz domaću trpezu Katunar nam predočava sortu sansigot.
- Sansigot ili Sušćan crni dobio je ime, pretpostavlja se, po kvarnerskom pjeskovitom otoku Susku, na kojem se ova crna sorta grožđa uzgaja od pamtivijeka. Mi volimo reći da je to jedna mikro sorta od koje mi radimo veliko vino. Savršeno je udomaćena u Vrbniku, gdje novim nasadima započinje i nova mladost ove stare kvarnerske vinove loze. Mi smo je, zapravo, spasili – govori Katunar.
Spasili?
- Da, to je jedna sorta koja je gotovo bila izumrla, koju smo prije petnaestak godina oživjeli tako da smo posadili jedan monosortni vinograd, i vratili je u život. Danas ukupno postoje dva posađena hektara i to je to. U Vrbniku su oba hektara, a jedan je kod nas – obrazlaže Katunar, spominjući i ostala vina iz ponude Katunarovih, od kojih su mnoga bila nagrađivana, pa i na najvažnijim vinskim natjecanjima u svijetu. Osim žlahtine, na koju im otpada 70% proizvodnje, Katunari prave i već spomenuti sansigot, zatim chardonnay, rose, muškat žuti, prošek Sv. Ivan i biser žlahtine, svježe biserno vino citrusne arome.
Tura je, uvjeravaju nas Katunari uglas, posebna priča, "pravi mali doživljaj". Kada gosti dođu, prvo krenu s bisernom žlahtinom, desertnim aperitivom. Zatim kušaju žlahtinu, odlaze u vinograde vidjeti kako se odvija berba, zatim nazad u podrum - vidjeti kako izgleda proizvodni proces. On se cijeli odvija, ističu s ponosom Katunari, u njihovoj kući gdje turisti mogu vidjeti pogon u rasponu od muljače gdje se odvajaju peteljke grožđa pa sve do preše ili bačvi u kojima se vino čuva.
- To nije podrum za pokazivanje, kao neki showroom. Tu se uvijek radi. Gosti nalete i na neko crijevo, akciju... Njima je to zanimljivo, vole vidjeti da netko zaista radi u podrumu, a i nama je bolje tako, nego da je sve ušminkano, sterilno... - kaže nam Ivan Katunar. Njegova supruga Egle, rođenjem Istranka, odavno je već prava otočanka. Baš ona najviše govori turistima, i to na hrvatskom, talijanskom i engleskom, a puno zna o ovdašnjoj tradiciji i običajima. O vinu, razumije se, govori sa žarom. Ali i o maslinovom ulju koje kušamo u Kući vina. Ono je u veliku obitelj Katunar stiglo s "njezine strane".
- Tako je, proizvodimo i maslinovo ulje. Naši maslinici nalaze se u Vodnjanu, u mojoj su obitelji od davne 1624. godine kada ih je jedan moj predak kupio od kapetana mletačke republike. Imamo tri hektara maslina, a ulje služimo i ovdje kod nas na degustacijama. Iako ulje formalno dolazi s moje strane obitelji, ono je sada naše. Jer svi smo mi jedna velika obitelj - završava Egle Katunar.
