SELIDBA KOŠNICA

Desetljeća ‘zatočeništva‘: Dovršetak Pelješkog mosta bit će spas za pčelare dubrovačkog kraja

Granica s BiH je veliki problem, košnice moraju pregledati inspektori i prelazak se oduži u nedogled
Ivo Lopina predsjednik je Pčelarskog društva Majkovi
 Bozidar Vukicevic/Cropix

Dođe jedna pčelica iz zaleđa Slanog, s krajnjeg hrvatskog juga, na državnu granicu kod Neuma. Gladna je, u to doba godine nema dovoljno kadulje i drugog ljekovitog bilja koje obožava, pa se odlučila zaputiti sjevernije, prema obroncima Velebita i Lici.

No, mora prijeći onaj maleni komadić BiH da bi nastavila put. Umjesto da mahne rukom, strogi granični policajac stavlja ju sa strane i kaže da pričeka pregled. Problem je što inspektora nema satima, pa gladna pčela čeka i čeka. Kada ju konačno propuste, izgubila je apetit i najradije bi se smjesta vratila kući, no onda bi morala proći istu proceduru.

Ne, nije ovo basna ni bajka, nego pričica koju smo izmislili kako bismo dočarali nevjerojatnu i apsurdnu situaciju s kojom se pčelari iz Slanog, Majkova, ali i brojnih drugih mjesta s juga suočavaju već desetljećima kada svoje pčele pokušavaju prevesti na ispašu u druge dijelove zemlje. Stoga smo stigli u Majkove, najveće mjesto ponad Slanog, kako bismo provjerili hoće li toliko dugo čekana gradnja Pelješkog mosta koji je upravo dovršen pomoći pčelarima ovdašnjega kraja.

Dočekuju nas tri iskusna pčelara, predsjednik Pčelarskog društva Majkovi, najvećeg, čiji članovi imaju 3600 košnica od Neuma do Dubrovnika i Župe dubrovačke - predsjednik Ivo Lopina, najstariji član Pero Dobroslavić te pčelar Božo Radić.

image
Ivo Lopina, Božo Radić i Pero Dobroslavić kažu kako su za ispašu pčela najbolji Kupres i Lika
Bozidar Vukicevic/Cropix

- Sreća je u nesreći što smo mi ovdje uvijek imali mnogo kadulje. Radimo med od kadulje jer je on stvarno vrhunski, možda najzdraviji. No, pčele se oduvijek vodilo na ispašu. Prije 40 godina tovarili su košnice na konje i vodili ih kudikamo. Pčele su se dohranjivale šećerom, a vladala je oskudica šećera, pa se moralo pčele voziti okolo - kaže Pero.

Ivo dodaje da su najčešće destinacije pčelara, tada kao i danas, bile Kupres i Lika. A kako se domoći Like u toj nesretnoj situaciji? Čini se da je pčelarima danas čak i teže nego što je bilo precima koji su se truckali na konjima.

- Granica s BiH je strašna misija. Košnice mora pregledati veterinarski inspektor jer je to u zakonu prijevoz živih životinja preko granice. Onda je jednostavnije otići u Trpanj, pa sjesti na trajekt za Ploče i tako premostiti BiH. Ali, i to ima puno svojih problema. Pčele obično selimo oko 15. lipnja, kada već počinje turistička sezona i turisti se boje, iako su to kamioni s pedeset fiksiranih košnica, koje u ovom kraju zovemo ulištima - objašnjava problem Ivo Lopina.

Nema čega nema od medonosnog bilja u ovom kraju, no nije uvijek sve u cvatu, pa će Pelješki most, govore nam, itekako donijeti olakšanje.

image
Nautička patrola, sponzori
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. kolovoz 2021 08:44