- Meni je polje sve. Moja ljubav, moja terapija, moj život - emotivnim glasom rekao nam je Kuzma Stančić u svom zelenom raju u Dolu na otoku Hvaru. Kuzma ima 31 godinu i strastveni je poljoprivrednik.
Ovaj krvavi posao odabrat će ispred svakog drugog jer se baš u polju osjeća najviše slobodnim. Tu je ljubav, baš kao i ime, naslijedio još od svog djeda koji je prvi postavio temelje obiteljskog posla. Osim što se bavi uzgojem raznog voća i povrća, u obiteljskom restoranu kojeg vodi otac Antun, Kuzma stručno priprema peke, ražnje i gradele. “Santa Marija” postalo je tako, u samo pet godina, kultno mjesto na sjevernoj strani otoka Hvara za pojesti pravu domaću spizu.
Sir i prošek
- Ničeg ovog danas ne bi bilo da nije bilo poljoprivrede. I koze! Od nje je sve krenulo - smije se Kuzma, dodajući kako je upravo kozji sir bio prvi koji su počeli prodavati turistima, uz prošek i nezaobilazne domaće proizvode iz polja.
- Otac je stavio par reklama koje su vodile na naš OPG i malo po malo počeli su dolaziti ljudi kako bi od nas kupili provjerenu stvar. No, sve ih je više tražilo mogućnosti objedovanja kod nas pa je otac, unazad pet godina, došao na ideju da otvorimo restoran. On je inače profesionalni kuhar tako da smo bitnu stavku odmah u startu riješili - govori Kuzma dok nas poslužuje svojim ukusnim domaćim sirom, pršutom i maslinama u hladu terase “Santa Marije”. Majka Katija poslužuje goste i pravi kolače po tradicionalnoj recepturi, 21-godišnji Kuzmin brat Mihael konobari, a pomaže i Kuzmina žena Sara te nećak Jakov.
Život na selu
Nema što obitelj Stančić ne nudi svojim gostima. Sve što dobijete na stol došlo je ili s polja ili s njihove male farme koza, ovaca i koka.
- Paprika, tikvica, pomidor, salata, patlidžan, dinja, breskva, lubenica... Imamo i svoje maslinovo ulje, 12 vrsta rakija, prošek, ali i vina jer imamo 10 tisuća čokota. Od mesnih jela nudimo kozliće ispod peke, janjetinu na ražnju, razno miješano meso. No, ono po čemu smo posebni je peka od jaretine. I to mlade, koje je samo sisalo mlijeko, nije ni travu još jelo tako da nema mirisa i vrlo je mekana. Nigdje na otoku ne možete naći takvu - hvali nam se Kuzma te dodaje kako su u pet godina uspjeli postići da im se gosti stalno vraćaju. No ono što ih posebno veseli je da mnogi dolaze po preporuci.
- Mislimo da je to najbolja potvrda našeg truda i rada. Vjerni gost. Iskreno, nismo očekivali ovakav uspjeh, iako, duboko u sebi, znali smo da moramo uspjeti jer poznajemo kvalitetu naših proizvoda - ističe Kuzma koji se još od mladih dana opredijelio za ovaj težak zanat: nakon srednje poljoprivredne škole, pet godina je proveo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru ekološke poljoprivrede s agroturizmom. Nudili su mu nakon završetka fakulteta razne poslove, od kojih je jedan bio i za voditelja poljoapoteke, no sve je odbio. Želja za povratkom u svoje polje bila je jača.
- Jako mi je drago da sam probao život u gradu, i to velikom, jer sad znam da je moj izbor ispravan. Povratak je bio jedini logičan potez. Bio sam u malom stanu u Zagrebu, osjećao sam se kao u zatvoru. Zato bih vikendom išao do tete u Veliku Goricu jer je imala malo vrta, pa bih joj ja to sve lijepo uredio u dva dana - smije se Kuzma prepričavajući nam samo mali dio svojih studentskih dogodovština, naravno vezanih uz zemlju. I tako se, čim je primio diplomu, vratio u svoj rodni kraj, tamo gdje se osjeća najbolje - u polje.
Kad vam Kuzma s takvom strašću opisuje svoje svakodnevne zadatke, čovjeku se učini da bi to baš svatko mogao. No, dovoljno je bilo otići s njim na teren pa odmah promijenimo mišljenje.
Raštrkana polja
Naime, na Hvaru nije rijetkost da jedan poljoprivrednik ima i po dvadesetak malih parcela raštrkanih uokolo u krugu od nekoliko kilometara. Zbog kojekakvih europskih zakona i UNESCO-ve zaštite određenih dijelova otoka, te se parcele ne smiju spajati u veće. Tako da naš Kuzma ima i hoda i vožnje za obilazak svih svojih parcela koje mu se protežu na pet hektara te puno više vremena potroši da ih obradi ili pobere plodove svog teškog rada. Hlada po ovoj ljetnoj žegi nema, ali, nema ni vode. Što je također jedan veliki problem poljoprivrednika na ovom otoku.
- Nažalost, mi OPG-ovci ovisimo sami o sebi i ono što napraviš, napraviš kako bi si bar malo olakšao stvari. Ali, rijetko tko ima sluha za naše probleme. Pokušavam navodnjavati svoje parcele, ali zbog te raštrkanosti to nije nimalo jednostavan zadatak, a da vam ne govorim koliki su nam računi za vodu. Ali, kad nešto voliš, onda svi problemi, sve prepreke i nerazumijevanja padnu u drugi plan - zaključio je Kuzma.