Žale se Zagrepčani da nema ovaca kad dođu ovdje, kroz smijeh odmahuje glavom naš domaćin, Pažanin Zvonimir Oliverić, vlasnik OPG-a i konobe Figurica, dok stojimo na njegovoj farmi između Novalje i Šimuna.
A istina je, nastavlja, da je i ovcama vruće, uvijek traže hladovinu. U zvizdan neće proviriti iz svojih štala čak ni za radoznale Zagrepčane. Ovdje, na farmi obitelji Oliverić u Kolanu koja kao da je uklesana u kamen, ukupno je 260 ovaca. Paške su se premenke, iako navikle na pašku vrućinu i buru, posakrivale u najhladnije kutove štala.
Mirne su, leže, jedva daju glasa. Probude se tak kad Zvonimir baci malo kukuruza. Ovce ne treba zatvarati, kažu, slobodne su i noću. Problem su jedino zmije i čagljevi. Nedavno su im čagljevi poklali 26 ovaca u jednoj noći. - Ali riješili smo ih se - kaže zagonetno.
Napad čagljeva
Pokazuje nam okolo. Imaju tu i 80-ak kokoši, tri svinje, nešto gusaka koje štite od sokola. - One brane, i zbilja nije bilo napada sokola otkad ih imamo - dobacuje Zvonimir. Malo dalje imaju i svoj vinograd, oko 2000 čokota, pa onda i vrt koji Zvonimir svako jutro prođe. Ubere tikvice, pomidore, paprike, blitvu pa sve nosi u konobu. Ne čudi stoga da je njihova konoba Figurica, koju je još 2007. otvorio njegov otac Ivica, dobila posebni status organizacije Slow Food Liburnia.
- Tko ima više od 70 posto svojih proizvoda u karti, onda dobije poseban status - objašnjava Zvonimir. - Ali džabe govoriti moja blitva, moj špek, moj sir, moje vino, morate sve to probati - zove nas u konobu.
Kako to sve stignu? Zvonimir kaže da on i supruga rade većinu posla, a i roditelji uskoče kako mogu.
- Evo, vidi me, glava crna, na ruci crta do lakta, a noge bijele. Lani smo prve godine uspjeli otići na plažu. Kad me vide, ljudi misle da mi nije dobro - pokazuje nam domaćin podižući nogavice. Uvijek nosi duge hlače, dodaje, zbog poskoka.
Ovdje ih ima puno. Vozimo se s farme prema konobi u kombiju. Zvonimir nam objašnjava da se njihov posao dijeli na pola godine poljoprivrede, a pola godine ugostiteljstva. Tako će, recimo, u zimskim mjesecima ručno pomusti oko 250 ovaca, svaka će im dati oko 18 kilograma sira, a onda u ljetnim mjesecima vodi konobu, gdje se uvijek dolazi uz rezervaciju.
U konobi, smještenoj u obiteljskoj kući obitelji Oliverić, koje ovdje poznaju i kao Lukićeve (od djeda), služi se peka, janjetina, sipa, hobotnica, lignje, onda brudeti, janjetina lešo. Zvonimir dodaje da za sve što služe moraju imati certifikat. Tako on ima diplome za podrumara, vinara, povrćara, voćara... Jedino, kaže, za pekara još nema. - Zato ne bismo smjeli peći svoj kruh, eto, za sve trebaš neki papir - žali se.
Najpopularnija je peka
Ime Figurica, inače, kažu nam, znači lijep pogled, tako se zove kraj. Sve se ovdje vodi po krajevima odakle si. Tako, recimo, sir obitelji Oliverić nosi oznaku III 53, rimska trojka je oznaka naselja Kolan, a 53 broj njihove kuće. Tako se to prije označavalo, kad je svaka druga kuća ovdje proizvodila sir. Da ne bi bilo zabune.
Zvonimir i njegov otac Ivica, 65-godišnji kuhar koji još kuhinju konobe Figurica drži pod budnim okom, počeli su sa 20-ak ovaca. Ivičin otac, djed Zvonimir, imao ih je pet ili šest. Sada su već ozbiljna proizvodnja. Imaju 260 ovaca, godišnje proizvedu ovdje 3,5 do 4 tone sira. Na ulazu u konobu dočekuje nas pater familias Ivica.
Priča o svojoj mladosti. Kaže da je pobjegao od kuće kao mladić. Radio je prvo kao pomoćni kuhar na brodu Jugolinije koji je putovao do Singapura. Dosadio mu je svijet pa se poželio vratiti. Pridružio se klapi Kolan, gdje je bio drugi glas. Ali kuhinja ga nije puštala.
Radio je u restoranu na Viševici neko vrijeme, a onda prije mirovine u hotelu Loža u centru Novalje, gdje je bio glavni chef. Figuricu je otvorio prije 14 godina. Posao je odmah krenuo, čim su otvorili, jer su ljudi prepoznali kvalitetne i domaće namirnice. Sve iz vlastitog vrta i vlastitih štala. Godišnje tu posluže najmanje stotinu janjaca.
- Peka uvijek ide uz najavu. Imali smo jednu skupinu Rusa jedne godine koji su ovdje pojeli 11 janjaca - prisjeća se. Na stol na dolazi hladno predjelo: njihov sir, njihov špek, pršut i posebna janjeća kobasica. Stavljaju i omlet sa sušenom hobotnicom.
Razmišljamo kako ćemo. Prvo ide hladno pa toplo ili... pitamo.
- Ma vrag ti odnio bonton - kod Ivice vrijede jednostavna pravila: domaće, jednostavno, bez puno mudrovanja.
