IDILA NA HVARU

Ivana se udala na otok: ‘Pobijedila sam strah od koza, sad ih muzem i radim sir, kajmak...‘

Ivana i Mate Vranković na svojem OPG-u u Svirču brinu se za vinograde, maslinike, ali i za stado poteklo od samo dvije koze
Ivana i Mate Vranković
 Tomislav Krišto/Cropix

Kad je imala 21 godinu, Ivana se udala na otok. Do tada je živjela u Veloj Luci i u Splitu, gdje je završila za fizioterapeuta. Privlačilo ju je selo. No, koliko god da joj je bila draga ideja života na ranču o kojem je stalno maštala, bojala se životinja, a ponajviše koza jer je vjerovala da će je ugristi.

- Dok nisam došla ovamo, kozu nisam niti vidjela. A pogledajte me sada - govori nam dok svojim vrijednim rukama, uz pomoć električnih muzilica, muze kozu po kozu, od čijeg će mlijeka poslije nastati prekrasan kozji sir.

Nalazimo se na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Mate Vrankovića zvanog Žene. Dočekao nas je u marini i odvezao u Svirče, smješteno između Jelse, Starog Grada i Vrboske. Već u automobilu povela se zanimljiva priča. Pokazivao nam je svoje vinograde i maslinike na koje je izuzetno ponosan, pa stigosmo i do štalice s kozama. Pravi mali raj. Uokolo raste samoniklo bilje, masline prave hlad, a iznad nas je plavo nebo bez oblačka.

image
Ivana Vranković
Tomislav Kristo/Cropix

Tu saznajemo da Ivana i Mate imaju čak 17.000 čokota, od kojih godišnje dobivaju između 12 i 15 tona grožđa. Naprave oko 1000 litara vina. Ostatak grožđa prodaju u Poljoprivrednoj zadruzi Svirče, a vino se može kupiti isključivo na njihovu kućnom pragu. Kako već znamo, na Hvaru se najčešće uzgajaju dvije autohtone sorte, a to su i u ovom slučaju plavac i bogdanuša. Maslina je 200, od njih su prošle godine dobili 150 litara ulja, no to je za vlastite potrebe.

Ne žele se širiti

- Imamo i 22 koze te 18 ovaca i jednog ovna. Ne želimo veliku, masovnu proizvodnju, draže nam je da ostanemo mali proizvođači - govore nam Vrankovići.

Simpatičan su i duhovit par, nadopunjavaju se i surađuju u poslovima, a Ivana kaže kako sada, kad smo vidjeli farmu, apsolutno moramo doći do njihove kuće kako bismo probali delicije. Pravi, kaže, ono što nitko nikada nije napravio, a u nama odmah raste novinarska znatiželja. Nakon kratke vožnje tu smo, a već nas čeka spreman stol kakvim bi se teško mogao pohvaliti i kakav bolji hotel.

image
OPG Mate Vranković
Tomislav Kristo/Cropix

- Ovo nigdje nećete naći - zagonetno se smješka dok na stol stavlja zdjelicu nama nepoznatog sadržaja. Ispostavlja se da je riječ o kajmaku od kozjeg mlijeka. Ovaj dragocjeni proizvod ipak ne prodaju, nego rade samo za vlastite potrebe, pa ćete nam morati vjerovati na riječ kad kažemo da je za klasu, ako ne i dvije, bolji i od onog najpoznatijeg i svima omiljenog užičkog.

- Ja ga mogu pojesti toliko mnogo... Predivan je i oduševio me. Mislila sam - zašto ne napraviti nešto drugo, nešto posebno od tog dragocjenog kozjeg mlijeka, pa sam išla probati i stvarno je sjajan, mogla bih ga jesti svaki dan - govori. Otkriva nam i kako je kozje mlijeko izuzetno važno za zdravlje, bogato je vitaminima i mineralima, a posebnost mu je što ga može piti čak i 90 posto onih koji inače imaju problema s alergijama i laktozom.

image
Tomislav Krišto/Cropix

Vinski podrum

Užicima nema kraja. Slijedi kozji jogurt, koji nas oduševljava, pa kozji sir, domaći suhomesnati proizvodi...

- Pojedite da možemo prijeći na rakije - smiju se. A kakva je tek tu raskoš! Birajte između rakije od mente, orahovca, limuna, višnje, čak i ruže. Svima im je baza, naravno, njihova domaća loza, no svaka ima svoj prepoznatljiv karakter i sve ih je osmislila sama Ivana.

- Nekad mi nešto padne na pamet pa to napravim, nikad nemam recept unaprijed. Čega imam u tom trenutku, od toga radim proizvod - govori nam.

Mato kao da ne miruje. Svako malo pogleda u nas, čeka kad ćemo završiti posao. Saznajemo i zašto. Jedva čeka da nas odvuče u svoj vinski podrum, na koji je izuzetno ponosan.

image
OPG Mate Vranković
Tomislav Kristo/Cropix

- Evo bogdanuše, evo plavca, recite što vam je srcu milo - govori. Ne smijemo odbiti. Ali, dolazi i Ivana. Ne drži se ovdje, kaže, samo vino. Vadi teglice kozjeg sira u ulju i pokazuje nam kako se proizvodi. Oko nam pada na ukiseljen luk u domaćoj kvasini, hit ove sezone, koji naš kapetan obožava. Nema čega nema.

- Ajme, moram trčati - govori odjednom. U čudu je gledamo, a ona u trenutku objašnjava da se u kuhinji, na štednjaku, kuha kozje mlijeko od kojeg će danas opet praviti ovaj fantastični sir. Ne možemo se načuditi energiji ovih vrijednih ljudi, a ona, čim se vratila iz kuhinje, na stol iznosi nove delicije. Sok od kadulje svima se sviđa. U svemu im pomažu i tri sina, najmlađi je osmogodišnji Lovre, a tu su i Josip koji danas ima 11 te tinejdžer Ivo s gotovo 16.

- Ma, kada smo mi počeli, imali smo samo dvije koze. To je nasljedstvo od moje svekrve. Teta Dragica imala je jarce. Bila je stručnjak, školovala je četvero djece s tim jarcima, a govorila je da je kvaliteta jarca za oplodnju ocjenjivala tako da ga je uhvatila za mošnju i po mirisu vidjela vrijedi li - prisjeća se Ivana.

Imaju i jednu kobilu, nekad su se mnogo više bavili konjima.

- Znali smo projahati cijeli otok, ali sada više nemamo vremena, poljoprivreda nam je glavna. Nedostaje nam - priznaju.

Tehnološki partner Nautičke patrole je A1 mreža koja omogućava pouzdanu povezanost na cijeloj nautičkoj ruti

Glavna posada jedrilice Freki su tri djevojčice mlađe od 10 godina

Nevjerojatan prizor gledamo s broda u Vrboskoj. U marinu uplovljava plava 13-metarska čarter jedrilica Freki, a vežu je, ni manje ni više, nego tri djevojčice.
Bacaju konope mornarima, spretno zavezuju mornarske čvorove, love mooringe... Spretne su na brodu kao da su na njemu rođene.

- Naravno, pa i ja sam počeos jedrenjem tako malen - govori nam ponosno i s osmijehom njihov otac Louis Blanchard, koji je pomno nadzirao svaki korak. Stigli su iz Pariza, a tri heroine su 10-godišnja Apolline, osmogodišnja Colombe i 6-godišnja Pili. Upravo su uplovili iz Primoštena, želja im je bila vidjeti Hvar, no Hrvatskom plove još od 2005. godine.

- Ma rade sve na brodu, nema što ne znaju - kazuje nam Louis dok supruga Nyrbille u brodskoj kuhinji priprema ručak, a najstarija se Apolline pentra na jedro kako bi pozirala našem fotoreporteru.

Louis nam otkriva kako se u jedrenje zaljubio kada je imao svega šest ili sedam godina.

- To je posebna ljubav, volim taj osjećaj slobode i energiju vjetra. Slobodu kakvu ti samo jedrenje može pružiti. Zato sam htio tu ljubav prenijeti i na svoje kćeri, i mislim da sam uspio - kazuje nam Louis dok nas ispraća s broda. ( T. Kukec)

image
Pili, Colombe i Apolline Blanchard
Tomislav Krišto/Cropix
image
Nautička patrola, sponzori
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. svibanj 2022 16:10