BRODSKI DNEVNIK

Kupanje u kristalno čistom moru, ribolov u čarobnoj uvali i specijalni doček na gatu u Cresu

Odjednom usklici: Ribe! Ribe! Da. Ušate. Lijepe velike ušate. Nisu nešto ugrožene jer ih je dosta teško uloviti pa ih ima posvuda
Dijana Kruljac, šefica recepcije, Marijan Sablić, recepcionar, Serđo Lovrenčić, vođa posade i Alan Šepuka, direktor marine
 Tomislav Kristo/CROPIX

Izlazimo iz Medulinskog zaljeva. Pravac - Cres. Provest ćemo noć na sidru u lijepoj maloj uvali iza svjetionika Zaglav. Čim smo bacili sidro - svi su u moru. Pred nama dvije krasne plažice u divljini zapadne obale Cresa. More kristalno čisto, osvježujuće, hladnije nego drugdje. Plažari opet dolaze na svoje. Ali ne i Plaženko koji poput krepane ribe leži na svom mjestu ispred jarbola. Odjednom usklici: Ribe! Ribe! Da. Ušate. Lijepe velike ušate. Nisu nešto ugrožene jer ih je dosta teško uloviti pa ih ima posvuda. Zovu se ušate - jer dobro čuju, ili očade - jer dobro vide. Zapravo to je vrlo oprezna i plašljiva riba, s velikim krasnim očima.

Kad je more mirno gotovo ih je nemoguće uloviti na udicu. Zato čekamo sumrak. Vadim pribor. Od lanjske patrole nisam ga ni pogledao. Krutim prstima jedva vežem jedan komplet. Mamac - svježi bijeli kruh izgnječen s trokutom topivog sira. I evo, već je prva na udici. Iznenada, svi bi lovili. Osim Milana. Njega zanimaju samo gradele i krupne ribe. Treba složiti četiri pribora. Može, samo ako sami vežete udice. Daj pokaži, gledaju me Martina i Petra izazovno. A ja njih gledam malo sažaljivo, ipak pokažem.

Martina je udicu svezala od prve, a Petra u drugom pokušaju. Dugo plovim i jedrim. Dugo sam imao brodicu i uspješno lovio i ribe i lignje. Svi znaju da jedrilica baš i nije neko mjesto za ribolov. Nije tome ni namijenjena. Zato je ovo vezanje udica bilo tek uvod u nešto što nikad nisam doživio. Dakle, s broda ih je lovilo četvero. Martina i Krišto s krme, Petra s desnog, a Filip s lijevog boka. Meni je ostala ulogu interventnog servisera. Svi love ko sumanuti. Sić je već pun, prelaze na lonac. Petra vadi ušate brže i spretnije nego li pravi ribić pastrve iz njezine Gacke.

Naravno, svako malo se netko zapetlja, što ja rješavam brzo i spremno. A onda, najteži slučaj. Martina i Filip ne mogu se dogovoriti čija je riba što se koprca na kraju gordijskog čvora njihovih pribora. Čvor sam riješio škarama, a dilema je ostala. Na gatu u ACI marini Cres specijalni doček. Uz mornara Alana brod nam pomaže vezati i osobno Alan Šepuka, direktor marine.

Ova je marina prošle godine odlukom nautičara osvojila Zlatno sidro. Tu je i vlasnik ovdašnjeg restorana Mistral Ivica Bučan. Zbog posla nema vremena za druženje onoliko koliko bi htjeli. Ivica nas uvijek dočeka s nekim novim ugostiteljskim pothvatima. Posljednja je kad su on i kuhar Pave Turić, također naš dugogodišnji prijatelj, napravili vrhunski catering za svadbu Mate Rimca u splitskoj Vili Dalmacija.

Zlatno sidro za sve djelatnike

ACI marina Cres prošlogodišnja je dobitnica Zlatnog sidra. Direktor marine Alan Šepuka prihvatio je naš prijedlog za fotografiju s ovim najvećih hrvatskim nautičkim priznanjem, ali pod uvjetom da to bude sa zaposlenicima:

- Ovo priznanje je plod kvalitetnog i profesionalnog rada svih djelatnika ACI marine Cres te nam je veliki vjetar u leđa za daljnji rad - rekao je Alan Šepuka.

image
Nautička patrola, sponzorska pasica
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 02:19