Ako u jednoj rečenici napišemo japanske tikve, Split i John Snow, reći ćete da smo totalno poludjeli. Ali, kad bismo vam pojasnili da sve troje imaju itekakve veze jedno s drugim, sigurno biste naćulili uši jer znate da slijedi zanimljiva priča.
Pletene košare
Ono što im je svima zajedničko je Josip Plazibat, poznati poljoprivrednik iz sela Postinje Donje, kod Muća, vlasnik OPG-a Ivin Dvor. Naime, prije nekoliko godina, kad se na području Splita snimala svjetski popularna serija “Game of Thrones”, Josip je, baš kao i svakog dana, radio svoj uobičajeni posao: prodavao atraktivno povrće na štandu na tržnici u posebnim pletenim košarama, kad je tik uz njega prošla režiserka te poznate serije, naglo stala i rekla kako apsolutno sve to šarenilo želi na set. Odmah.
- I tako smo lipo sve to povrće poslagali u velike košare i vozili u Kaštela na snimanje. Što je najbolje, ja nisam imao pojma o kojoj se seriji radi niti sam znao da je tako popularna. Eto, tako da mogu reći da su moje pome glumile u HBO-ovoj produkciji - uz osmijeh nam govori simpatičan Josip, dok sjedimo na balkonu u debelom hladu velike kuće obrasle u zeleno ruho penjačica. Na prvu, rekli bismo da smo u Toskani, a ne 35 kilometara od Splita. U brdu. A baš tamo, na šest hektara zemlje, Josip (47), njegova žena Jelica i četiri kćeri, Lana (19,) Nina (17), Filomena (13) i Rita (4) uzgajaju preko 500 sorti raznog povrća, od toga 100 sorti domaćih i svjetskih rajčica, 40 sorti paprika, 30 sorti patlidžana svih boja, razne tikvice, paprike, kapulu... Ma nema čega nema na ovom pravom malom poljoprivrednom raju. No, ne živi se od ljepote i boja. U radu u polju, baš kao i poslu koji slijedi nakon branja, sudjeluje cijela obitelj uz pomoć bliskih prijatelja. Jer, kako tvrdi Josip, tu vrijedi ona stara: uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Josip je još na početku svoje “poljoprivredne karijere” bio dosta neshvaćen.
- Kad sam 2013. godine doznao da ćemo zbog strogih pravila i visokih standarda Europske unije morati zatvoriti obiteljsku peradarsku djelatnost koja je brojala preko devet tisuća koka nesilica, shvatio sam da se moramo okrenuti nekim drugim kulturama kako bismo uopće preživjeli. Zato uvik kažem da je tikva moja božja providnost. Nikad prije nisam vidio buter tikvu, slučajno sam na nju naletio na jednom štandu prije nekoliko godina. Pitao sam čovika što mu je to, jel’ za svinje, a on mi je odgovorio da je to buča i da je za ljude. Kako je imao jednu kutiju tih bundeva, odnio sam je materi na pijacu i rekao da provjeri kako će to ić kod mušterija. Ona je to prodala u jedan dan i to je početak naše priče - prepričava nam Josip koji je istaknuo kako su upravo tikve povukle svu drugu proizvodnju.
- Kako bi god netko tražio određeno povrće, mi bismo to odma sadili. U biti, naša je filozofija jednostavna: proizvodimo samo ono što se ne može kupiti u centrima. Tamo imate recimo samo dvije vrste rajčica, a mi samo domaćih imamo preko sto vrsta, ali i nekoliko desetak sorti iz cilog svita. Najviše ih je stiglo iz Rusije, preko prijatelja pomoraca koje sam ‘natentao’ da mi donesu sjeme. Kako ne sadimo sve u istoj godini, nego otprilike 30 sorti, zezamo se kako svake sezone radimo novu kolekciju - govori nam Josip uz osmijeh. Bili su prvi koji su u Dalmaciji posadili batat. Josip gaji posebnu ljubav prema povrću, no ipak prvo mjesto zauzima bundeva koju i najviše proizvode.
Pun ideja
- Ma ona je meni k’o nekome Madonna! Ona je moja muza. Kad je zima, i polje odmara pa bismo trebali i mi, ja i dalje mislim samo o poslu i smišljam što i kako dalje. Oduvik sam htio biti drugačiji i ponuditi nešto što nemaju drugi. Zanimljivo je kako sam ja dite iz grada, iz splitskog Varoša, i da mi je netko rekao da ću ovo raditi i to ovako strastveno, reka bi mu da je lud - ističe Josip koji ipak priznaje da često i grinta, kao pravi Dalmatinac.
- Rekla mi je moja Jele da imam sindrom žene koja rađa: govori da neće više nikad, ali uvik rodi bar još jednom - smije se Josip gledajući u suprugu koja mu je najveća podrška. Njih su dvoje prije godinu dana osvojili prvo mjesto usred Moslavine na natjecanju jela od bundeve.
- Ni manje ni više nego sa soparnikom od hokaido bundeve. To je bila Josipova ideja, htio je riskirati, kao i uvik. Najbolja je stvar što glavni kuhar u žiriju uopće to nije htio probati, već ga je sutkinja nagovorila, ma doslovno natjerala. I kad ga je konačno uvjerila on je samo rekao: ovo je prvo misto - prepričava nam Jelica, a Josip se ubacio kako puno ljudi iz neznanja propušta velike blagodati tog pomalo čudnog povrća, čiji je on veliki obožavatelj, ali i ambasador.
