Brod srlja kroz olujnu noć. Grčka galija. Niti kompasa, niti karata niti ikakva svjetionika. Samo urlik vjetra i treštanje mora nadomak kopna. Ne pomažu ni jedra ni vesla.
Tu u mrklini, u bjesomučnoj pjeni, vreba zloglasni Diomedov rt, najopasnije mjesto divljeg i pogibeljnog Jadranskog mora. I zapovjednik i kormilar i cijela posada prestravljeno zure u noć. Dobro znaju - ovo je grobište mnogih moreplovaca, i Grka i Ilira, i Rimljana.
Krenuli su jutros iz Traguriyona na sjever prema grčkim i ilirskim naseljima s tovarom maslinova ulja i vina namijenjenih trgovini. I ništa nije upućivalo da će ih baš na ovom kobnom mjestu zadesiti oluja. Sada se samo uzdaju da će Diomed uslišiti njihove molitve, da je prihvatio obrede ljevanice i zavjetne kovanice što su ih prinijeli upravo na ovome rtu koji nosi njegovo ime i gdje je njegovo veliko svetište. Jer, Diomed je taj božanski izabranik kojemu su i bog mora Posejdon i bog vjetra Eol dopustili da smiruje oluje i spašava moreplovce...
Tisuću i pol godina kasnije na istome mjestu jedrenjak u velikoj nevolji. Godina je 1062. Žestoka oluja bjesomučno mlatara brodom bez kormila, jedara i jarbola. Zloglasni rt više nije Diomedov, sada se zove Punta Planka ili rt Ploča. Nema više traga ni Diomedovu svetištu, grčki su se bogovi svi redom preselili u mitove, legende i priče. Ostale su samo oštre nazubljene stijene tog najistaknutijeg kopna istočne jadranske obale, koje pred sobom ima samo pučinu, tamo sve do daleke obale Italije. Koliko li je dosad ovdje potopljeno ilirskih liburna, grčkih i rimskih galija, koliko li je samo ovdje stradalo nesretnih moreplovaca čije je kosti more kroz vjekove sasvim rastočilo.
Sveto mjesto
Čeka li i ovaj nesretni brod, njegovu posadu i putnike slična sudbina? Ne. Jer, kada bi stradali, povijest ovoga dijela svijeta sasvim bi promijenila svoj tijek. Naime, na brodu je ugarski kralj Koloman. Čovjek razrok, grbav, šepav, ružan, ali i uman, poduzetan, častohlepan i bogobojazan. Uz ugarsku se domogao i hrvatske krune, a sada raznim prijetnjama, makinacijama i ustupcima svojski radi na tome da svojem nesigurnom kraljevstvu pripoji i Dalmaciju. I evo ga sada na ovome brodu za koji se čini da i njemu i posadu istječu posljednje minute na ovome svijetu. Oštre stijene već probijaju drveni trup, kroz fijuk vjetra i šum čuju se samo gorljive molitve cijele posade, i samog kralja Kolomana: “Gospodine, smiluj se... Isuse, spasi nas... Sveta Marijo moli za nas...”
I u taj tren stiže spas. Iz mraka se pojavljuje lik, ne znaš je li čovjek ili duh, hoda po moru, dolazi do broda i spašava i kralja, i brod, i teret, i cijelu posadu, a da nije noge smočio. Legenda kaže - bio je to osobno biskup Ivan Trogirski. Priča ne kaže je li to učinio poput Isusa, kako to svjedoče pisci Evanđelja, pa je najprije smirio oluju... Ali nije ni važno, jer s jakom vjerom možeš i brda premještati. Bilo kako bilo, o tome danas na Punti Planka svjedoči crkvica posvećena Ivanu Trogirskom, podignuta tristotinjak godina kasnije, kada je Ivan proglašen svecem.
To sveto mjesto tako stoji ovdje i danas. Crkvica je udaljena samo desetak metara od mora, već je više od sedam stoljeća izložena vjetru, valovlju i posolici. Sasvim urasla u hridi, svjedoči o čudesnom događaju. Misa više nema, nekada se služila na Uskrsni ponedjeljak, uz blagoslov polja. Na Punta Planki ništa se nije promijenilo od njezina postanka. Smještena dva kilometra sjeverno od današnje Rogoznice, ona je središnja razdjelnica Jadrana.
Najisturenija je točka jadranske obale, pred njom je samo pučina, sve tamo do Italije. Na Punti Planki i danas su valovi najveći, vjetrovi najžešći. Ona je mjesto orkanskih sudara bure i juga. Ovdje su i morske struje najjače, more je najčišće, nebo najbistrije i utihe najtiše. Sve to presudno je za ovdašnju klimu. Tijekom tri ljetna mjeseca u Rogoznici padne tri puta manje nego u najbližim gradovima Splitu i Šibeniku.
Dobre fotografije
I jedno vlastito svjedočenje. Godina je 1990., snimatelj i redatelj HTV-a Mario Saletto snima posljednji, hrvatski dio svoje poznate putopisne serije “Jedrima oko svijeta”. Skiper je moja malenkost. Sidrimo kod Planke. More je tek malo uzburkano. Mali sasvim turistički izlet na samom rtu - peraje, maska, disalica.
Struja je jaka, valja se držati za stijene na dnu. Odjednom težina na lijevoj nozi. Hobotnica, i ne baš mala. Pripila se sa svim svojim krakovima. Odustaje tek udarcem o stijenu. Na nozi još dugo ostaju ljubičasti tragovi njenih pipaka... Pravi ribolovac za prigodna vremena ovuda nikada ne prođu bez panule. Ulov lijepog gofa gotovo je siguran.
Punta Planka je mjesto koje posebno cijene fanovi dobre fotografije. Dolje bijesno more, a gore Mliječna staza u punom sjaju.
Dva kilometara jugoistočno od Rogoznice nalazi se rt Planka, najistureniji dio istočne obale Jadranskog mora koji zemljopisno i klimatski dijeli Jadran na sjeverni i južni. Na njemu se lome najveći valovi i vladaju najtiše bonace koje se mogu zamisliti.