Tragovima pračovjeka, masline i dobre kondicije. Tako bi se mogao opisati naš pohod na Velu spilu, arheološko nalazište povrh Vela Luke čije naslage debljine veće od 10 metara skrivaju tajne iz svih prapovijesnih razdoblja.
Do špilje vodi uspon dug nešto manje od kilometra. Sa živopisne rive krećemo malo prije sumraka - vrućina tada popušta, a želja nam je da na taj način uhvatimo Vela Luku u dvije različite atmosfere - s još prirodnim osvjetljenjem dok se sunce lagano spušta iza otočića Ošjaka i onu gdje sumrak nježno razbijaju svjetlosne igre u mjestu i one koje dolaze s mora. Do špilje se može i automobilom, ali šetnja se čini kao bolja opcija.
Prvi dio našeg puta prošaran je uskim i strmim uličicama, dok pratimo putokaze na još užarenom kamenu. Tek smo krenuli, a već smo se preznojili. Nailazimo na tri starije gospođe koje sjede ispred osunčanog portuna i pretresaju novosti. - Idete do Vele špilje? U nadi pitamo - jesmo li blizu? - Niste ni na pola puta!
Oko puteljka raste razno bilje; maslina, rogač, ružmarin … Sve je označeno poučnim tabelama.
Kada smo se napokon uspeli do špilje, pogled na grad pada u drugi plan, a oko bježi na nevjerojatnu igru prirode koja je nekoć davno imala mnogo funkcija u životu pradavnih stanovnika Korčule. Naime, Vela špilja stalno je bila naseljena od zadnjeg ledenog doba, dakle, od prije oko 18.000 godina pa sve do sredine brončanog doba, a povremeno i tijekom modernog doba. Prema podacima koji su izloženi i u samoj špilji, ona spada u jedno od najznačajnijih prapovijesnih špiljskih lokaliteta u Sredozemlju. U špilji je do sada pronađen niz vrijednih artefakata poput dijelova keramike što potvrđuju da su je njezini stanovnici koristili i za svakodnevni život, ali i za pokapanje svojih umrlih.
Koju god i koliko god pozicija odaberete u špilji, svaka od njih krije potpuno drugačiju sliku, tako da ljubitelji fotografije ovdje mogu eksperimentirati s bogatom paletom kadrova. Cijela špilja odiše posebnom mirnoćom i spokojem, a na izlazu vas još jednom pozdravlja neodoljiva panorama koja seže prema otvorenoj pučini.
Vela spila tako postaje nezaobilazna stanica za sve koji se nađu u Vela Luci, a iz našeg iskustva možemo posvjedočiti da vrijedi svakog uspona, svake škale i svake kapljice znoja.
Direktor Turističke zajednice Vela Luka Dorjan Dragojević kaže da je istraženo tek tri posto površine špilje.
- Čak i da niste pretjerano zainteresirani za arheologiju, špilja vas „zarobi“ na najmanje pola sata. Imamo nekoliko zanimljivih panoa, a u planu nam je da proširimo sadržaj, primjerice, da montiramo ekran na kojemu bi se mogle vrtjeti epohe vezane za život u špilji.
