Dok neki posežu za kutijom lijekova, drugi se po uskoj strmoj cestici zapute na padinu rapskog Kamenjaka, u kamenjar obrastao gustišem koji gleda u plavu daljinu i, od tamo, majušne Cres i Lošinj. Među ovim potonjima je 54-godišnji Marinko Krstaš iz Mundanija, vlasnik obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva koje nosi njegovo ime.
Ovaj put, dok s njim grabimo po uskoj cestici, Marinko je dobre volje. Naoružan je starim kruhom, poslasticom koju njegovih 30 koza obožava. No, na dane kad mu osmijeh nestane s lica, koze su njegov spas.
Nadimci
“Meni je ovo antidepresiv. Ponekad, kad sam živčan, dođem ovdje”, priča nam bivši građevinar i klesar dok kruhom nutka rogato društvo teških vimena, nepovjerljivo prema strancima koji su ih prekinuli u popodnevnoj siesti. Čak im ni kruh nije osob...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....