Piše Mladen Gerovac: Noć viceva, nevera kod Smočiguzice, kao da smo udarili u hidrant

Prema planu plovidbe na redu je Palmižana. Zovemo tu popularnu ACI-jevu marinu: „Ne, ne možemo vas primiti, nemamo niti jednog slobodnog mjesta“, javlja ženski glas. Ali mi smo najavljeni … A ako ne može - ne može. Zove direktor marine Pjer Filičević. „Ma, dođite naći ćemo vam mjesto“. „Nema veze Pjer, provest ćemo noć u nekoj vali. Ionako počinjemo raditi tek sutra.“

Sidrimo se iza punte Dugi rat. Na obali nekoliko slikovitih kuća. Kupači iz obližnjih mjesta. More toplo. Večera. A onda slijedi natjecanje, tko će ispričati najbolji (najgluplji) vic. Izbor je vrlo težak. Smijeh do suza. „E, taj je baš sam vrh.“ Ali bilo je toliko tih „vrhova“ … A počelo je s „benignima“, tipa: Pričaju dva purgera. Štef veli: „Sinoć sam na Maksimiru upoznal pravu, dobru, perverzn...