U Jezerima sređujemo još jednu važnu stvar. Otkazala nam je brodska crpka za slatku vodu. Električna. Inače, Francuzi su na ovom brodu smislili dobar patent. Prespajanjem ventila možete preko nožne pumpe za more crpiti slatku vodu iz brodskih spremnika. Nismo to koristili. Cijelim putem imamo pouzdanu stručnu podršku. U svako doba na vrućoj liniji nam je Stipe Galić, voditelj Bantours baze u Kaštelima. I evo ga, stiže na brod s mornarom Ivanom Bilićem. Momci su brzi i vješti. Pumpa radi, voda teče, ulje u motoru OK, akumulatora OK...
Vodice. Središnja marina ACI sustava. Mjesto jednako nautički udaljeno od sjevera i juga. Idealno za opskrbu svakog nautičara: svježe voće, povrće, riba iz noćnog ulova, maslinovo ulje, konobe, plaže, liječnik, zubar, ljekarna, misa u župnoj crkvi, autobusni kolodvor… Možda ima nautičara koji vole noćni život pa i to ovdje obilato mogu naći.
Restoran u marini sada se zove Azimuth, dobio je novoga gazdu … Što je još novo?
- Sve što smo prošle godine obećali, to smo i ostvarili - direktan je direktor marine Jakov Jadrešin dok sjedimo uz kavu na terasi restorana. I slijedi priča kojoj doista moramo na ovim stranicama posvetiti posebnu pozornost. Uz direktora Jadrešina krojimo i 'ratni plan' obrade Vodica. Na vezi nam je Tomislav Duvnjak, šef vodičke uljare Sveti Ivan. Dalmatinski su maslinari prvi put u povijesti na svjetskom natjecanju u New Yorku osvojili više zlata i srebra od Istrana.
Jadrešin točno zna što nam treba pa zove Hrvoja Žaju, voditelja Krke Belvedere, restorana poznatijeg kao Vidikovac - tamo kod Gospe od puta na odmorištu Krka. Žaja će i taj marinski restoran voditi oslanjajući se na OPG-ove.
OPG! Ta tri slova istog trena bude sva naša čula. To nas prati već drugu Patrolu. Poput one Alibabine šifre "Sezame, otvori se". Jer šifra OPG otvara put prema blagu s težačkih njiva, vrtova, vinograda, podruma, voćnjaka, pašnjaka … Žaja nabraja OPG-ove s kojima surađuje: "Vode ih pretežno stariji ljudi, nema ih na internetu…" Prihvaća da nam bude vodič u Skradinu. Sjajno! Imamo nastavak priče…
Plovimo niz Prvić. "Jesu li ono Šepurine?" pita Vid rezignirano. Da, ali sjeverna strana. "Gero, imaš dalekozor?" "Eno, iznad navigacije." "Ovdje sam dvije godine ljetovao." Valjda s druge strane? "Da, ali evo prepoznajem neke ljude", kaže Vid i šara dalekozorom po makiji. Struja podsvijesti. Ljubavna priča. Bez hepienda. Promiču zadnje punte Prvića. Vid tužno odlaže spravu: "Gero, morat ćeš nabaviti jači dalekozor".
