Lokrumsko prokletstvo jedno je od najvećih misterija na svijetu. Ova je priča nepoznatija od legendi o prokletstvu Tutankamonove grobnice i misteriji dijamanta Hope, ali povijesno je jača.
Cijela ova nevjerojatna storija počinje 1023. godine kada je u velikom požaru na dan sv. Benedikta izgorjela većina drvenih kuća u Dubrovniku. Dubrovčani su tada za spas grada utemeljili opatiju Svete Marije na Lokrumu. Preuzeli su je benediktinci, tada najmoćniji red u Katoličkoj crkvi. Benediktinci uskoro grade i samostan u kojem brinu o starim, siromašnima, bolesnima i nemoćnima. Bila je to jedna od prvih ubožnica na svijetu. U to vrijeme na Lokrumu je za velikog nevremena našao spas od brodoloma i Rikard Lavljeg Srca, kada se vraćao s križarskog pohoda iz Palestine.
Benediktinci
Sve je lijepo teklo svojim tijekom dok su Dubrovčani dobro živjeli i imali zlata. A onda su nastupila teška vremena. Krajem 18. stoljeća prihodi su se utanjili, a rashodi ostali isti. Za održavanje mira Dubrovčani plaćaju reket Turskoj u iznosu od 12 i pol tisuća dukata godišnje - vrijednost 43 kg zlata. Pritišće i Napoleon. Traži kredit za svoju vojsku. Dubrovčani u strahu od rata odobravaju zajam. Francuzi ga, naravno, nemaju namjeru vratiti niti su to ikad učinili. Posvemašnja kriza. Dubrovački gospari pate.
Po onome - dabogda imao pa nemao. Odlučuju prodati Lokrum. Uvjet je da se benediktincima oduzme sve što imaju. Ovrhu obavljaju francuski okupatori. I tada počinje.
Benediktinci se moraju oprostiti od svojeg vjekovnog staništa. Odslužuju posljednju službu Božju u Crkvi svete Marije. Obučeni u crni habit i s kukuljicom navučenom duboko na lice izlaze u tamnu lokrumsku noć. Pale voštanice i okreću ih prema zemlji. Tri puta obilaze svoj lijepi otok i opraštaju se s njim. Vosak kaplje stazom kojom se kreću.
Prokletstvo
Uz molitvu izgovaraju u beskraj sudbinske riječi: “Neka je proklet svaki onaj koji pribavi Lokrum za svoje osobno uživanje!”. Nakon 800 godina napuštaju otok da se više nikada ne vrate. Bilo je to 7. kolovoza 1798. Pet godina kasnije dubrovačka vlada prodaje otok privatnicima. Dubrovački vijećnici Gučetić, Sorkočević i Pucić procjenjuju vrijednost Lokruma na 32.000 dukata. Vlada ga uspijeva prodati za 60.000 dukata. U zao čas. Benediktinsko prokletstvo počinje. Sorkočević je skočio kroz prozor s trećeg kata svoje palače, Gučetić se utopio u moru blizu Lokruma, a Pucić se objesio na tavanu svoje kuće.
Idući vlasnik otoka, bogati dubrovački kapetan Tomašević, potpuno je osiromašio. Otok je morao prodati.
Prokleti otok najprije kupuje neki dr. Jakopović iz Budimpešte, kojem je car Franjo Josip I. povjeravao vođenje nekih svojih poslova. Za kratko vrijeme otkrilo se, međutim, da se tobožnji dr. lažno predstavljao. Sam je sebe proglasio doktorom pravnih znanosti, a zapravo je bio - brijač. Otok je naslijedio njegov nećak i čim je krenuo u čamcu prema Lokrumu nalet jakog vjetra ga je prevrnuo i on se utopio.
Novi vlasnik
Potom je otok kupio brat cara Franje Josipa I, nadvojvoda Maksimilijan i to za sebe i svoju lijepu suprugu Charlottu s kojom je živio u velikoj ljubavi. Lokrum - mir, idila, raj. Ali ne zadugo.
Prva najava zla bila je u Trstenom, današnjem Arboretumu. Na deblu jednog prelijepog razgranatog hrasta Maksimilijan je urezao srce i u njemu inicijale svoje i Charlottine. Odmah zatim u jedno ljetno popodne udarilo je žestoko nevrijeme. Hrast je uništen, srce je ostalo, ali inicijali su nestali. Potom će upravo s Lokruma Maksimilijan zaploviti u daleki Meksiko, gdje su ga proglasili za cara.
Odmah nakon proglašenja tamo su ga uhapsili, mučili, osudili na smrt i strijeljali. Charlotta se vratila na Lokrum, jedva je preživjela brodolom i na kraju pomračena uma skončala od vlastite ruke u Maksimilijanovom dvorcu Miramare kraj Trsta.
Sljedeća žrtva bio je kralj Otto Fridrih Vilhelm (Ludvig II.), inače ljubavnik carice Sisi - Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika Rudolfa, a zapravo zaručnik Elizabetine sestre. Nakon ljetovanja na Lokrumu saznao je da ga je bavarski ministarski savjet proglasio ludim i zbacio ga s prijestolja. Našli su ga mrtva u jezeru kraj njegova imanja.
Novi vlasnik Lokruma postao je Fridrihov i Elizabetin sin jedinac, Rudolf.
Turizam
Dubrovački ljetopisci tvrde da se “zemlja zatresla a more uznemirilo” kada je ştupio na otok da bi ovdje proveo svoj medeni mjesec sa svojom zaručnicom Stefani. Sve je završilo 1889. poznatom ljubavnom tragedijom u dvorcu Mayerling. Lud od ljubomore Rudolf će na krevetu prekrivenom ružama, ubiti svoju ljubavnicu, 17-godišnju baronesu Mariju von Vetseru, a zatim će u 31. godini života upucati i sebe. Doduše, suvremeni forenzičari dokazuju kako na Marijinoj lubanji nema tragova metka, ali da je preminula od više udaraca u glavu. A Rudolf?
Na tijelu su mu također našli tragove nasilja i čak šest prostrijelnih rana puščanih zrna. Film je film, romantika je romantika, a ovo je čista crna kronika i lokrumsko prokletstvo.
I napokon, dolazi godina 1914. Habsburški prijestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofija spremaju se provesti ugodno ljeto na Lokrumu. Ali ipak najprije odlaze u obilazak svoje anketirane Bosne. U Sarajevu ih je dočekao - Gavrilo Princip... I tako je počeo Prvi svjetski rat koji će srušiti tri stoljetna carstva - austrougarsko, rusko i tursko.
Posljednja vlasnica Lokruma bila je habsburška kneginja Windisch Grätz. Ona 1919. Lokrum prodaje Jugoslavenskoj vladi za 11 milijuna dinara. Ali, prokletstva ne prestaju. Na Lokrumu je 1930-ih godina nestala jedna cijela obitelj. Godine 2007. na ostacima benediktinskoga samostana mobitelom je snimljen duh... Danas je Lokrum pitomo turističko izletište i ljudi uživaju u prirodi, znamenitostima, legendama, prirodi i kupanju. Je li ovo kraj lokrumskog prokletstva?