NAUTIČKI ROBINZON

'Promijenio sam ženu, posao, karijeru, prijatelje... ali brod koji sam sagradio sâm - uvijek ostaje'

 
 Filip Pavić

- On vam izađe na more i nema ga po dva mjeseca. Kad se vrati, ljudi moji, k’o Robinzon, obrasle kose, brade, a crn, garav. Ma, to vam je legenda, nećete takvog nigdje naći - tim su riječima mornari ACI marine Šimuni na otoku Pagu opisali svog osebujnog gosta, francuskog financijaša Christiana Beauxa.

Već dvije godine Nautička patrola pokušava ući u trag fanatičnom nautičaru i investicijskom savjetniku iz Lyona koji 30 godina jedri Jadranom i, kao vuk samotnjak, mjesecima ostaje na otvorenom moru, daleko od svijeta. To nam dosad nije pošlo za rukom, Francuz bi svaki put za dlaku umakao, ali treća je sreća pa doznajemo od mornara da je legendarni Christian Beaux napokon tu. Jučer je stigao, kažu mornari, a možemo ga naći na brodu Pantagon, na suhom vezu, gdje se priprema za novo višemjesečno putovanje pod jedrima.

Uzbuđeni, s tihom strepnjom, hodamo prema Pantagonu i pitamo se što li nas čeka. Plemeniti divljak? Možda neki osorni hermit, pustinjak koji se iz vjerskih ili nekih svojih razloga duhovno i materijalno odvojio od svijeta? Hoće li nas, onako otuđen od ljudi, uvredama i psovkama otjerati s palube?

Dolazimo pred neobičnu aluminijsku jedrilicu koju je, prema lokalnoj predaji, Francuz sam sagradio i oprezno se penjemo ljestvama do palube. Najednom se ispred nas stvori kuštrava glava.

Crnomanjast, sitne građe, ali blaga pogleda i dječačkog osmijeha pred nama je stajao Christian, nimalo nalik onome što smo očekivali. Predstavimo se i zatražimo malo vremena za razgovor. Nekoliko nepovjerljivih pogleda amo-tamo i plahi Francuz oprezno pristane na razgovor, ali zatraži da se vratimo kasnije kada dovrši preči posao na brodu.

Filip Pavić
 

Japanski viski

Poslušamo ga pa navečer opet kucamo na njegova brodska vrata.

“Ah, vratili ste se, uđite, što ćete popiti?” ljubazno nas upita pokazujući prema salonu na kraju broda. Tamo vodi uzak prolaz s desne strane broda i široka ramena teško će se progurati, a Francuz je tu još natiskao drvene police, ormariće i kuhinju. S lijeve strane drveno kormilo i iznad velika staklena kupola koja mu štiti glavu u plovidbi tijekom lošeg vremena. Sjedamo za stol pa nam natoči svakom čašicu japanskog viskija Nikka i upita: “No, što vas zanima?” Brod, kažemo, je li istina da ste ga sami sagradili?

- To je moj projekt. Promijenio sam ženu, posao, karijeru, prijatelje... Ali brod, brod uvijek ostaje i uvijek je tu - počinje 59-godišnji Christian zamišljeno.

Cijela životna priča tog financijskog savjetnika, koji u Francuskoj ima svoju investicijsku tvrtku, isprepletena je idejom Pantagona. Za njega je to, kaže, uz sina i suprugu, treći član obitelji. Gradio ga je vlastitim rukama, centimetar po centimetar, od 1985. do 1995. godine. Radove je često prekidao, već kako bi se umiješao posao, novac, prvi brak i rođenje sina, ali nikad nije odustao. Bila je to Michelangelova vizija koju je tvrdoglavo morao poroditi, kaže. Ipak, metalna jedrilica Pantagon, ma kako neobična i strana za nautičarski svijet, za njega je tek sredstvo prema onome što će ostati njegova doživotna opsesija - potpuna sloboda.

Očevi grijesi

- Prva žena me podržavala, brod nije bio razlog našeg prekida, ali kada nam se rodio sin 1993., stao sam. Mogao sam u tom trenutku dovršiti brod, pokupiti ženu i sina te krenuti u svijet kao što sam oduvijek želio, ali kakav bi to život bio za njega. Nisam htio da moji izbori odrede život moga sina, time bih ga lišio svih mogućnosti - prepričava Christian i ističe da je njegov 26-godišnji sin danas uspješan pravnik. Dodaje da nije htio ponoviti pogreške svog oca koji mu je zabranio školovanje i odmah ga poslao na težak rad u željezari.

Kao mladić, Christian je prezirao posao radnika u željezari, ali, ironično, to će se znanje - poznavanje materijala, obrada i oblikovanje metala - poslije pokazati presudno u gradnji Pantagona. Kao 20-godišnjak Christian se napokon okreće moru i dobiva posao učitelja u pomorskoj školi.

Ostaje tamo pet godina, da bi poslije vozio brodove za vlasnike kojima je trebalo prebaciti brod u Grčku, Tunis ili dalje. Tijekom tih godina u glavi je već počeo crtati svoj brod, poučen dizajnerskim pogreškama s brodova koje je vozio. Posao bankara i financijskog savjetnika, koji je došao poslije, radio je samo kako bi imao dovoljno novca za brod koji je gutao materijal.

Morska odiseja

Kako smo ispili potiho japanski viski tako smo primijetili da je on u mislima već na moru. Sutra kreće u dvomjesečnu pomorsku odiseju. Izbjegavat će marine, kaže, i vrijeme provesti u skrovitim valama, na sidru ili pod jedrom. Najčešće sâm, ponekad mu se pridruži koji prijatelj, supruga ili sin.

- Ako Bog da, još nekoliko godina i odlazim u mirovinu, svoju tvrtku prepuštam zaposlenicima. Onda ću stvarno biti slobodan, bez obveza - sanjari Christian. Tada će ostvariti svoju najveću želju o slobodnom životu na moru. Planira krenuti prema Grčkoj, možda Tunisu ili Karibima. - To vam je koncept nautičarstva. Ostaviti brod na jednome mjestu i tamo ostati, ja to ne razumijem - zaključuje.

Mobilna kobilica  omogućuje plov i u plićim vodama

- Brod je aluminijski zato što aluminij ne hrđa. Istina, zato je i puno teži, ali takav može izdržati gotovo sve morske prilike - tumači moreplovac. Aluminijske ploče, od koji je sastavljen trup broda, sam je oblikovao pod presom i spajao zakovicama kao prokušani metalac. Na kraju je dobio deset metara dugačak i sedam tona težak brod kojemu je zbog stabilnosti montirao kobilicu od 2,20 metara. Posebna je po tome što se pomoću motora može uvući u trup broda, a to mu omogućava da plovi i u plićim vodama. Hoće li neuobičajena metalna jedrilica izazvati podsmijeh njegovih kolega nautičara, nije ga nimalo briga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2020 02:38