Otac mi je kazao samo jednu stvar: "Ako posječeš vinograd, nećeš imati niti za patike".
No Nikša Ivanac je to ipak učinio. I sad, uz natikače na nogama doduše, ima masline. Raskrčio je lozu i posadio drveća o kojima je sanjao.
- Iskreno, malo je više posla oko grožđa - smije se, na svoj račun, no ta šala ne odaje kompletnu priču. Jer on je, zajedno s prijateljem Vojkom Škopićem, vratio ulje na otok. Otok Ugljan, premda se s time neće složiti akademik Petar Skok, tvrdeći da ime Ugljan dolazi od drugih tumačenja, ali hoće ovdašnje življe, svoju etimologiju nalazi u - ulju. Maslinovu, dakako, koje se, eto primjera u priči sa strane, ovdje baštinilo od antičkoga doba.
Kako bilo, stojimo s Nikšom i prijateljem mu po maslinama Vojkom, koji zadnjih godina mahom talijanskim sortama poput pendolina i leccina polako, ali sigurno osvajaju zlata diljem Hrvatske, čime - napokon! - na uljarsku kartu Hrvatske vraćaju otok koji je davnih dana bio prepoznat po ulju. Te galije koje su danima dolazile i isplovljavale, ključan su dokaz.
- Nema nas puno, mladi više odlaze, nego se time bave, međutim, dolazi ipak nova generacija, koja upravo u tom zlatnom plodu primjećuje svoj, ali i otočki prosperitet.
- Iskreno, cijene ulja su dobre, od toga se može živjeti i to je činjenica koja postaje ključna. Usto, uzgajanje maslina ipak je lakše nego loze, i unosnije jasno, pa je i to značajna stavka. Ima izuzev nas jedno desetak ljudi s otoka koji ozbiljno kreću u maslinarstvo, a dobra je stvar i što nam se napokon komunalno smanjila cijena vode, čime je mnogo lakše uzgajati našu kraljicu.
Jer tko na otoku nema vode, na masline može zaboraviti. Iako, postoje bušotine, postoji odvod, a kažem, OPG-ovi imaju povlaštenu cijenu vode. Uz klimu i lokaciju, Ugljan je idealan za uzgoj maslina - govore nam uglas Nikša i Vojko, onako dobroćudni i meki, poput njihova ulja.
Doduše, ne meki kao što bi ostali željeli. O ulju govorimo. Jer dok hrvatsko uljarstvo ide ogromnim koracima naprijed, proizvodeći svjetska ulja, ovdašnja tradicija ne da se, reći će neki, pomodarstvu. Ta tradicija da se masline skladište u moru prije odlaska u mlin, naime, silno šteti ozbiljnim maslinarima.
- Ma u redu, ljudi su tako navikli, ali nama to jest problem. Moraš imati jasan plan i strategiju, kad se naručiti i kad doći, jer na Ugljanu postoji mala uljara u Mulinama i jedna u Kalima. Ako, naime, netko s maslinama iz mora dođe prije nas, on kontaminira cijelu mlinicu. I kao produkt na testiranjima u .Nadinu, Vodicama ili Zagrebu, odjednom ti po kemijskom sastavu više nisi ekstra djevičansko, već djevičansko uje.
Tri su osnovna postulata visoko kvalitetnog maslinova ulja: prvi je, jasno, zdravi plod, zatim slijedi nekontaminirani plin, a na koncu ništa manje važan nije i "sud" u kojem se ulje skladišti. No mi na sva tri kušanja šaljemo ista ulja, nije, dakle, da se prvenstveno natječemo, već želimo saznati koja je konačna kvaliteta koju smo učinili - kaže nam Vojko.
To je, pak, samo jedan problem. Škopić u dva maslinika ima ukupno 470 stabala maslina, dok ih Ivanac broji 100-tinjak manje. Ulje plasiraju privatnim putevima, mahom u Sloveniju i Italiju, nešto u Hrvatsku, a Nikša uljem krijepi i goste konobe Ugljan svoga sina Darija, čiji sjajni domaći specijaliteti na nepcu postaju "uncu" bolji čim ih prekrijete kojim mililitrom maslinjaka. No ova godina, ipak, upozoravaju obojica, nije dobra. Pogotovo za Nikšu...
- Taman kad je cvala, udarila je zima. I na mome jednom području silno ih je pogodila. To je bio prvi problem. Onaj drugi nema veze s vremenom. Naime, imamo velikih problema s veprovima i muflonima. Veprovi brste sve nisko i ujedno grizu crijeva u potrazi za vodom, a mufloni, pak, jedu sve do čega dođu. I ne samo lišće, već i plod. Evo, meni su unazad godinu dana pojeli 600 kilograma maslina. Uslijed svega, moj lanjski prinos od osam tona sad će pasti na dvije tone - pojašnjava.
Pa se sjedne na bijeli plastični stolac usred vinograda, pogleda uokolo, pomazi pokoju granu i plod, i onako velik, prava gromada od čovjeka, a dobroćudan do kraja, priznaje, a zapravo sam sebe tješi.
- Znate, masline su naše kraljice. I svaki put kad dođem ovdi, ja s njima i pričam. I sad ću vam kazati. Mislim da nije problem ni u vremenu, ni u veprovima, niti u muflonima. Bit će da sam premalo s njima pričao...
