Pola sedam u Šimunima, u povijesno poznatom ribarskom mjestu na otoku Pagu. Stojimo na rivi ispred dvije ribarnice čekajući ribarsku koću dok friški zrak razbija našu pospanost.
Ni koće ni ribara nema. Približava se sedam sati, a mi još čekamo. Naš fotograf Vrana primjećuje starijeg gospodina kako šeće ispred ribarnice. On, zaključujemo, isto čeka ribare.
- Doći će tek u osam, bit će niže na rivi - upućuje nas.
Zahvaljujemo mu i odlučujemo sat vremena ubiti na kavi. Sada je već blizu osam, primjećujemo koću u daljini. Približava se obali polako, a na jednom dijelu rive skupili su se ljudi. Čekaju ribu. Skupljamo stvari i upućujemo se prema njima.
Red za ribu je poduži. Ispred nekoliko kašeta stoji ribar, a u njima je svježi ulov. Škampi male i srednje veličine, kokot, sipe, oslići, moli, pauk i manja raža.
- Nemam to po što si došao, bit će sutra - govori jednom gospodinu koji nije ni stigao reći što treba. Velikih škampi bit će sutra, objašnjava mu.
- Je l’ se nađe grdobine? - čuje se pitanje iz mase.
- Zna naletjeti, ali ne baš često. Bude li, javit ću - govori ribar.
Riječ je, naime, o ribaru Nikoli Fabijaniću. Ribarstvom se u Šimunima, kaže, bavi od malih nogu. On je četvrta generacija ribara u obitelji čija ribarska priča počinje još 1929. godine.
- On je kao mali pitao nastavnike hoće li ga pustiti u ribe - dobacuje iz koće isti onaj gospodin kojeg smo ujutro zatekli na rivi. To je Nikolin otac, Ivan Fabijanić, koji je na sina prenio ljubav prema ribolovu.
Nikola klijentelu kojom smo okruženi poznaje jako dobro. Stalni su to gosti koji svakodnevno od njega kupuju ribu.
- Prekjučer sam izašao u ribolov, trideset sati u komadu sam na moru. Bura nas je malo poremetila zadnjih dana - govori.
Nikola je jedan od malobrojnih ribara na Šimunima i otoku Pagu. Na Pagu ih je 90-ih bilo 54, a sada su samo četvorica od kojih su, govori, tri u Šimunima.
- Sve ovo što vidite u kašetama izvlačim sam. Nema radne snage - govori Nikola.
Deset posto onoga što ulovi prodaje u Šimunima, a 90 posto ulova odlazi za Zagreb. Ipak, ulovi se, kaže, popravljaju. Lovi od Vira do Lošinja izvan jedne nautičke milje.
Osim ribe, u mreži se nađe i smeća, koliko god hoćete, govori Nikola.
- Jednom smo izvukli bačvu mazuta, Mercedesov motor s četiri ili pet cilindara, akumulatore - govori.
U ruke uzima kašete i slaže ih jednu na drugu. Vrijeme je, kaže, da ulov koji je ostao pošalje za Zagreb. A onda? Dva-tri sata sna, pa ponovno na more kako bi ujutro mještane dočekao svjež ulov.