StoryEditor
NAUTIČKA OAZA

Šator za megakatamaran i specijalna krušna peć za pizzu koja dolazi na brod

Željko Malović, direktor marine u Tribunju, tvrdi da se njegov tim vodi samo jednim motom: ‘Sve što radimo mora biti najbolje‘
Direktor marine Željko Malović
 Tom Dubravec/Cropix

Zažele li se mira, tišine i diskrecije, a da usto budu okruženi prekrasnom, netaknutom prirodom, nautičari svraćaju u Adriatiq Marinu Tribunj.

Mnogi od njih prepoznali su kvalitetu ove marine pa brodove ostavljaju i čitave godine. Kapacitet je 220 brodova, te još 50 njih na suhom vezu. Tu je i dizalica koja za potrebe servisa ili suhog veza može podići i do 80 tona. - Možemo dizati čak i katamarane - ponosno govori direktor marine Željko Malović. Ona je u vlasništvu mađarske kompanije Danuvius Marina d.o.o., imenovane po rijeci Dunav, i ostvaruje odlične rezultate.

Nautičari znaju da im je ovdje brod na sigurnom. Kamere 24-satno nadziru sve što se događa, a ako požele, vlasnici u svakom trenutku mogu vidjeti u kakvom je stanju njihovo plovilo. Kada dođu, Malovićeva ekipa dočekat će ih u restoranu koji u sklopu marine nudi jedan od najboljih doručaka na Jadranu.

- Želite li dalmatinski, hrvatski, američki, omlete, žitarice...? - pitat će vas ljubazna konobarica kroz širok osmijeh. Pršut, jaja, sir, povrće, sve je ovdje vrhunsko, a potpisnik ovih redaka odlučio se za slatki doručak. - Ma taj vam nije samo slatki, preslatki je - kaže vrckava konobarica dok već juri u kuhinju prenijeti narudžbu. Nije dugo trebalo, a na stolu su se pojavile kremaste palačinke i tri posudice, u jednoj je Nutella, u drugoj domaći džem, a u trećoj javorov sirup. Teško je odlučiti s čim su bolje. I dok članovi posade naše Patrole žvaču svoje doručke, direktor Malović otkriva kako mu je ovo uvjerljivo najmirnije radno mjesto.

image
Adriatiq Marina Tribunj
Tom Dubravec/Cropix

Desetljećima je polovio svjetskim morima i kao inženjer brodostrojarstva doživio svakojake zgode.

- Godinama sam plovio na različitim brodovima, za Jadroliniju sam plovio i do Kariba, na brodovima koji su primali oko 380 putnika i do 180 članova posade. Plovidba bi trajala i do deset dana. Kao najbolji u klasi dobio sam njemačku stipendiju i prebacio sam se na teretne brodove koji su kontejnere vozili od Europe do Australije. Shvatili su da sam vrlo stručan pa sam 80-ih postao glavna osoba koju se zove u slučaju havarije. Tako sam 1981. gotovo potonuo usred Atlantika - prisjeća se.

Došlo je do problema s glavnim strojem, a oceanom su vladali golemi valovi. Izgubili su dvadeset kontejnera vrijedne robe. Filipinski pomorci već su se ukrcali u brodove za spašavanje, no Malović i njegov kolega strojar ostali su na brodu “do posljednjeg trenutka”. Uspjeli su sačuvati živu glavu i spasiti brod.

image
Adriatiq Marina Tribunj
Tom Dubravec/Cropix

- Bila je to možda jedina situacija u kojoj sam malo razmislio. Ukućanima ništa nisam htio reći, ali supruga je na meni primijetila da se nešto dogodilo. Ipak, nastavio sam se baviti tim zanimljivim poslom - govori Malović. Razgovor nas vraća na marinu koju je preuzeo 2002. godine. Mađarski vlasnici htjeli su ga “pošto-poto”, nudili mu najpovoljnije uvjete, sve dok nije riješio sve svoje pomoračke obveze i odlučio pristati na ponudu da postane direktor.

- Htio sam da sve bude najbolje što je moguće. Imamo licenciran Merk&Merk servis koji pruža sve usluge potrebne nautičarima. Ovdje su uglavnom godišnji vezovi, a gosti su nam najviše Nijemci, Austrijanci, Slovenci, Česi, Slovaci, Belgijanci i Nizozemci - objašnjava. Pogled nam pada na golemi bijeli šator koji podsjeća na zimske teniske terene.

- Ma ne, smije se Malović, to je šator u kojem stoji jedan vrhunski katamaran. Vlasnik želi da bude na suhome i u ovom šatoru taj se brod popravlja, održava, čuva kako ne bi bio oštećen - govori nam.

image
Adriatiq Marina Tribunj
Tom Dubravec/Cropix

Kapetan marine Mate Jugov vodi nas šatorom i uvjeravamo se kako je plovilo uistinu maksimalno zaštićeno.

U marini pak, Malović nam želi pokazati nešto čime se ponosi. Krušna peć za pizzu građena je od kamena, a dva dimnjaka omogućavaju da kroz jedan izlazi dim, a u drugom se prikuplja čađa, kako se ni slučajno ne bi dogodilo da ostaci čađe dođu na pizzu. Zažele li se nautičari pizze, dovoljno je nazvati i vrlo brzo na brod će doći netom pečena. Nevjerojatna usluga, primjećujemo.

- Da, mi jesmo nešto skuplji od ostalih marina. Ali želimo vrhunsku kvalitetu i vrhunske goste. Svatko može napraviti marinu, ali mi želimo biti odlični u tom poslu. Marina mora biti uredna, ponuda mora biti kvalitetna i sve što radimo mora biti najbolje - kaže Malović.

Neizbježno je pitanje - kako su prošli u vrijeme koronakrize.

image
Adriatiq Marina Tribunj
Tom Dubravec/Cropix

- Dosta nas je oštetila. Rekao bih da smo sada na 30 posto lanjskog prometa. Ako dođemo na pedeset posto bit ćemo sretni. Ali, trudimo se i nudimo najbolje što možemo, a to je najvažnije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. kolovoz 2020 09:34