Kada se u Vela Luci za nekog kaže da je „godabil“, to znači da je ta osoba izuzetno ugodna, da je „gušt“ biti u njezinom društvu. Tako nas je opisala gospođa Štefica Žabica koja sa suprugom Petrom vodi OPG Žabica. Naš dojam pri dolasku u njihovu konobu je isti, ako ne i puno jači.
Skriveni kutak ove skromne obitelji nalazi se na samo nekoliko minuta od rive, a činilo se kao da smo naišli na svojevrsnu oazu. Već pri ulasku u dvorište činilo se da se ondje puno lakše diše nego u nedalekom centru Vela Luke.
Gospođa Štefica odmah pred nas stavlja slatke delicije, kaže, na ovakvu vrućinu uvijek dobro dođe malo „cukra“. Arancini, kolač od domaćih jabuka, okruglice od naranče po originalnom receptu, svježe ubrane smokve. To je tek mali dio onoga što Štefica i Petar imaju za ponuditi svojim gostima.
-OPG smo otvorili prije desetak godina. Suprugova obitelj se uvijek bavila poljoprivredom i to je po starinskom bilo da u kući uvijek imaš „za uljiti i napiti se“. Tako su oni uvijek imali vinograde i maslinike, a sad se i mi time bavimo - govori Štefica i dodaje da danas plodove svoga rada ubiru na 2,6 hektara obradive površine.
A kod obitelji Žabica svakako se ima i za pojest, i za popit, ali i za zasladiti se. Naime, ovdje gosti mogu kušati domaće vino, likere različitih vrsta, rum od naranče, motar, kapare, arancine, bruštulane mendule, marmeladu od smokve i ružinih latica …
-Na polju Vrbovica imamo masline i vinovu lozu. Od sorti uglavnom uzgajamo plavac mali i nešto merlota, a od bijelog cetinku, lukatac i pošip. Vino držimo u starim bačvama pa ima posebnu aromu - kaže Petar.
Ambijentom konobe dominira zelena boja, što od prepunih teglica, što od o mirisnog bilja koje je obješeno oko konobe, što od detalja prefarbanih u boju koja neodoljivo pristaje uz obiteljsko prezime, a budi i asocijaciju na prirodu i prirodno. Upravo je ekološki uzgoj ono što je na ovom OPG-u izuzetno važno.
-Zašto bi trovali sebe i drugoga? Na ovaj smo način svi skupa zdraviji- vrlo jednostavno, ali potpuno logično objašnjava Petar.
Vrijedne ruke obitelji Žabica izrađuju i kozmetičke pripravke od ljekovitog bilja, poput krema za kožu i balzama za usne.
Posebno mjesto u konobi naših domaćina ipak ima nagrađivano maslinovo ulje za koje su dobili zlatnu medalju na ovogodišnjem Noćnjaku, međunarodnom festivali uljara i maslinara. Medalja i plaketa potvrda su kvalitete proizvodnje u OPG-u Žabica. To je, uz vino, proizvod koji posjetitelji najviše traže. Još jedno priznanje privlači pozornost u mirisnoj konobi. Naime, gospođa Štefica je 2017. godine predstavljala Dubrovačko- neretvansku županiju na izboru „Najuzornije hrvatske seoske žene“. Ipak, ono najvažnije leži u emociji koju izaziva pogled na plodove vlastitog rada.
-Ne može nitko platiti onaj osjećaj kada, primjerice, odeš zaliti ili ubrati svoje povrće. Truda je dosta, kada radimo računicu to nikad nisu ogromne svote, ali ništa ne može zamijeniti onaj osjećaj kad ideš po mjestu pa te svi pitaju 'Štefice, kad će pomidori?, Kad će smokve'?- govori Štefica s blagim snješkom.
Uz bogatu ponudu proizvoda, ono što je posebnost ove konobe jest i činjenica da se u njoj uvijek može čuti dalmatinska „pisma“. Gospodin Petar pjeva u klapi Fižul, a dok smo kušali iz košare pune domaćih crvenih pikula s posebnim odsjajem, poznatijih kao cherry rajčice, u konobi se pjevušio Mladen Grdović, Vinko Coce, i naravno, Oliver Dragojević. Nama će, ipak, nakon susreta s obitelji Žabica najupamćenija ostati ona pjesma koja savršeno opisuje njihovu ljubav prema domaćim proizvodima, obiteljskom poslu i pjesmama koje krijepe dušu: Konobo moja, ka dom si moj. Čuvan ti pismu, ka život svoj
