StoryEditor
MISTERIJI JADRANA

Tajna puta baltičkog jantara: Jadranskom rutom do budoara egipatske kraljice Kleopatre

Rutu jantara dijelom su držala i ilirska plemena, a posebno Liburni. Njihove će rute kasnije naslijediti stari Grci i Rimljani
Otok Cres
 Stefan Rotter

Sve su najprije zakuhali Feničani. Taj se narod 3000 godina prije Krista skrasio na uskom obalnom pojasu današnjeg Libanona i dijela Sirije.

Ne zna se o njima puno jer nisu ostavili baš puno pisanih tragova. Ime su im možda dali Grci po vrhunskoj purpurno-ljubičastoj boji (“foiniki” znači ljubičasti) kojom su bojili tkanine. Tu su boju proizvodili iz posebne vrste školjki, skupo su je prodavali, a postupak su strogo tajili. Moguće je da im naziv potječe i od Egipćana, od njihove riječi “fenehu”, što znači brodograditelj. Jer, prvi su u povijesti sagradili brodove sposobne za duge plovidbe. Gradili su ih od cedra, drveta kojim su obilovale šume njihove libanonske postojbine. Savladali su i vještinu plovidbe, pa i noćne navigacije. Bili su mudri, snalažljivi i poduzetni. Postali su pomorski mešetari i torbari, posrednici, trgovci svime i svačime. Svi su ih trebali, ali su ih prezirali jer bili su i nepošteni, perfidni, podmukli i bezosjećajni. A i zbog njihovog dodatnog biznisa - trgovine robljem. Bilo ih je posvuda, od istoka i Afrike do obala Engleske pa i Baltika. Osnivali su kolonije svuda po Mediteranu, za svoju robu su uspostavljali skladišta i otvarali tržišta.

Skupocjeni teret

Teretni prostori (štive) feničanskih brodova bili su krcati svom mogućom robom koja je u drugom i trećem tisućljeću prije Krista cirkulirala cijelim egejskim prostorom, uključujući i Jadran. Kao ilustracija tadašnje trgovine Sredozemljem neka posluži sadržaj jednog potonulog broda otkrivenog 1982. uz obalu Turske, kod Bodruma. U štivi mu je nađeno 20 tona skupocjenog tereta: ciparski bakar, čaše od stakla obojene kobaltno plavom, tirkiznom i bojom lavande, trupci egipatske ebanovine, nojeva jaja, zlatni pečat egipatske kraljice Nefertiti, na tisuće perlica izrađenih od stakla, ahata, jantara...

Očito je da je ovaj “brod ljepote” bio u službi egipatskog dvora i da je kraljica Nefertiti, koja je od 1353. do 1336. godine pr. Kr. sa svojim mužem Ehnatonom vladala Egiptom, u svom arsenalu ljepote uz sve relikvije imala i jantar. A upravo Nefertiti mnogi smatraju idealom ljepote, najljepšom ženom drevnoga Egipta. Jantar je bio glavni ukras krune Tutankamona, jednog od najpoznatijih egipatskih faraona. Jantar. Upravo su Feničani najzaslužniji što je cijeli tadašnji civilizirani svijet poludio za tom čarobnom smolom iz istočnog Baltika, nastalom u oštećenom drvetu kojega je prije više milijuna godina pokrila zemlja. Toj smoli izvanredne ljepote pripisivali su natprirodne moći i izvanrednu ljekovitost. U njoj se spojio sjaj vrhunskog nakita, svestranog lijeka, izvora energije, stimulansa duha i talismana koji štiti od uroka.

Dragulj

Feničani su bili glavni snabdjevači mnoštva kraljevskih, patricijskih i ostalih bogatih klijenata širom Mediterana tim čudesnim “draguljem”. Jadransku rutu jantara dijelom su držala i ilirska plemena, a posebno Liburni. Njihove će rute kasnije naslijediti stari Grci i Rimljani. Posebno strateško mjesto na tom putu upravo ima stari gradić Osor, smješten na spoju današnjih kvarnerskih otoka Cresa i Lošinja, koji su u početku bili spojeni niskom prevlakom. Osor su osnovali Liburni, izvanredni pomorci kao i Feničani, kao sjajan zaklon za brodove koji su u to vrijeme zbog sigurnosti uglavnom plovili uz samu obalu. Tu bi se sklonili od nevremena ili čekali povoljni vjetar da nastave plovidbu na istok prema obali ili kanalima između otoka dalje prema jugu.

Nema traga

U početku su brodove vukli na drugu stranu kopnom preko niske prevlake. Bilo je samo pitanje vremena kada će se netko sjetiti da prokopa prevlaku i spoji “dva mora”. Tako je nastala Kavuada, prokop koji je prolazio nešto sjevernije od današnjeg kanala koji pokretnim mostom spaja i razdvaja otoke Cres i Lošinj. Ono što je u oceanskim razmjerima Panamski kanal, to je u jadranskim razmjerima bio osorski kanal Kavuada.

Tako je Osor postao još značajnija postaja pomorsko-kopnenog Jantarskog puta od Baltika do Sredozemlja. O prisustvu jantara u Osoru svjedoče nalazi u ovdašnjim grobovima starih Liburna - samo u jednom grobu pronađeno je 200 kuglica jantara. Pretpostavlja se da su one bile i sredstvo plaćanja za prolaz Kavuadom. A gdje su tu tragovi starih Feničana? To je misterij. Bili su odlični knjigovođe, ali za sobom nisu ostavili trag ni u računovodstvenim ni u bilo kakvim drugim knjigama, iako su smislili sustav alfabeta. Sve što su radili, radili su zbog novca i sve im je bilo “poslovna tajna”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. rujan 2020 17:24