Nedaleko Saplunare, našeg posljednjeg sidrišta na Mljetu, prema predaji doživio je brodolom apostol Sveti Pavao. Priča o Pavlu – Savlu jedna je od najpoznatijih u kršćanskom svijetu. Najprije je bio progonitelj kršćana pa zatim čudesni obraćenik, apostol, misionar, mučenik i naposlijetku - svetac. Sveti Pavao se danas štuje kao zaštitnik novinara, pisaca, glasnogovornika, biskupa, misionara, zaštitnik protiv zmijskog otrova, zaštitnik je grada Rima … Zaštitnik je i Malte, ali nije zaštitnik i Mljeta što je vezano za mjesto njegovog povijesnog brodoloma na putu iz Jeruzalema u Rim. Naime, postoje brojni teoretičari koji tvrde da se taj brodolom dogodio baš ovdje na Mljetu, a ne na Malti.
U Djelima apostolskim ovako je opisan taj događaj: „Apostol Pavao govori o strašnoj oluji koja ih je zahvatila i gotovo potopila u Adriji (tj. Jadranu). Spas od brodoloma mornari tada nađoše na pustom, šumovitom i nepoznatom otoku prepunom zmija, od kojih je, prema predanju, jedna ugrizla u ruku sv. Pavla, ali je on baci u vatru... Tek kad se spasismo, doznamo da se otok zove Melita. Urođenici se poniješe prema nama vrlo ljudski. Sve nas primiše k velikoj vatri koju bijahu naložili zbog kiše što je padala i zbog zime. Kad Pavao nakupi naramak suhih grana i kad ga baci na vatru, iziđe zmija natjerana od vrućine te mu se uhvati za ruku. Urođenici, kad vidješe da mu zmija visi o ruci, govorahu jedan drugome: Ovaj je čovjek sigurno ubojica, umakao je moru i Pravda mu ne dopušta da živi. Ali on otrese zmiju u vatru i ne bi mu ništa zla. A oni su očekivali da će uteći i smjesta pasti mrtav. Pošto su dulje čekali i vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijeniše mišljenje i rekoše da je Bog...«
Brodolomce je more izbacilo ovdje na jednu od hridi, koju su stari žitelji Mljeta baš po tom događaju nazvali škojem Svetog Pavla. Postoji i verzija događaja da se lađa nakon velikog dugotrajnog nevremena nasukala nedaleko polja Žara, kod mjesta Korita. I da se ovdje jedan predio naziva Crkva ili Crkvina te da je baš na tom mjestu u spomen na spas Svetog Pavla podignuta crkva. Tome u prilog govori i ostatak zida koji bi mogao biti temelj nekadašnje crkve. Postoje i mletački izvori koji svjedoče da je na Mljetu sv. Pavao boravio tri mjeseca i da je ovdje podignuta crkva u njegovu čast.
Prema starim ljetopisima dva otoka u Sredozemlju nosila su naziv naziv Melita. To su upravo Mljet i Malta. No, poznato je Mljet oduvijek bio poznat kao otok zmija otrovnica. Austougarski mudrijaši su, da doskoče tome 1910. ovdje naselili 11 primjeraka malog grabežljivog indijskog mungosa, koji se brzo razmnožio i potamanio sve otrovnice ali usput i ostalo – žabe, kukce, sve glodavce a zatim i perad i jaja. No, Mljetom su sve dotad carevale zmije, za razliku od Malte, gdje ih nije bilo. To je jedan od glavnih argumenata za utvrđivanje mjesta povijesnog brodoloma.
Osim toga i u Poslanici Rimljanima sv. Pavao piše da je na svojim putovanjima bio i u Iliriku, pa i to upućuje na zaključak da je svoj brodolom doživio baš na ovdje na Mljetu nedaleko našeg sidrišta Saplunara, a ne na nekom nepoznatom dijelu obale Malte.
