Ne postoji, vjerojatno, nigdje na svijetu mogućnost da se neke stvari tako slikovito i briljantno točno opišu u samo dva slova, spojena u jednu riječ kao u Dalmaciji. Ae je goli primjer. Ae je doslovce sve. Na putu s Ugljana, pak, pred nama se stvorila nakupina zelenila, vedrine, mira, spokoja, duševne hrane i ljepote. Svi ti, pak, opisi, stanu također u samo dva, naizgled mala i razbacana slova, ali slova koje zaokružuju cjelinu. Odnosno - otok.
Iž.
Iž je već izdaleka izgledao kao savršeni sanatorij. Kada smo se privezali i zakoračili na njega, prvi je dojam dobio jasni temelj. Ta dva mala slova - Iž... Stali smo u Velom Ižu, koji djeluje kao savršena kulisa za razne mediteranske filmove onih blagih i pitkih scenarija, u koje se učas zaljubite i sanjarite tamo provesti svoju mirovinu, u mornarskoj majici, ljenivo se vukući rivom, ispijajući bevandu i okretati ribu na gradelama, dok se oko vas nonšalantno muva gomiletina mačaka, koje su ničije, a svačije. Maleno mjesto sa 300-tinjak duša, najstariji Dom kulture u Dalmaciji nakon Hvara, muzej svojih famoznih lončarskih unikata, tek sedmero djece u školi, koje ima svoga Iškog kralja, ali i nevjerojatnu Išku, zimsku kraljicu, skijašku (!) utrku koja je zapanjila svijet, lijepu arhitekturu, čisto more, oplahujući zen, marinu s pedesetak vezova i, sam će reći, "seljonačelnika", koji sve to objedinjuje.
Ime mu je Siniša Kulišić. On je, njegovi su svi odavde, Ižani. Sa svojom obitelji ima koncesiju na marinu u vlasništvu Tankerkomerca, ujedno je, dakle, načelnik, a ima i ribogojilište s oradama i brancinima, kojih je, taman prije no što smo došli, prebrojao oko trinaest tisuća.
- Imamo još nešto - prekida me, želeći nešto važno poručiti. - Imamo i preko 80% cijepljenih. Sva cjepiva koja je naša doktorica dobila, sva su "riješena".
Iž, dakle, ima i kolektivni imunitet. Bravo...
No Iž, kao specifikum, ima i tu marinu koja je u suživotu sa zajednicom. Dok mnoge druge u biti žive izolirano, u Velom Ižu marina i mjesto pletu sitni vez zajedništva. Tako je, uostalom, tvrdi, još otkad njegovi znaju za sebe. Uz obiteljske konope vezane uz ove marinske bitve. Tamo je djed bio brodograditelj, otac je radio u sponi brodogradnje i marine, on i brat vezani su uz marinu, a njegov nećak, tvrde, briljantno radi s rukama, poput pradjeda, i obrađuje i revitalizira brodske drvene površine, s naglaskom na tikovinu.
- A što ćemo drugo. Da nema nautičara, ne bi bilo niti restorana. A Iž ionako lagano odumire. I da sada napravimo neki restoran u marini, samo bi radili na zatvaranju objekata. A ovdje svi možemo živjeti zajedno. I raditi. I barem malo prosperirati. Da otok ne izumre - priča Kulišić, koji kaže da je najveći problem s vodom koje nema, pa ju donosi vodonosac Zrmanja, te automobili po centru, koji krče lijepe kalete i priječe oku da istražuje.
Ono što, međutim, dodatno privlači pažnju ovog intimnog iškog osjećaja jest namjera da marina krene u novu eru. Ali mudro, pametno.
- General Čermak je kupio Tankerkomerc, i mi smo iskazali želju da preuzmemo marinu. Jer, i Tankerkomercu je ovo premala marina. A nama je taman. Ako uspijemo u svojim željama, kanimo marinu uvesti u novo doba. Tada bismo obnovili sanitarne čvorove, uložili u infrastrukturu, "raskrčili" malo marinu dajući joj novu vizuru, ali ne bismo previše mijenjali broj vezova. Imamo ih 50-ak u moru i 150 suhih vezova. Uz usluge na suhom, smatramo da je to dovoljno. S time da bismo, dakle, dodatno ju otvorili Velom Ižu i cijelom otoku. Nema potrebe za pretjerivanjem. Ovo je mala, mediteranska, ljeti tranzitna marina, ali s ljudima koji se vraćaju. Oni baštine zajedno s nama taj koncept lokalne zajednice u životu s nautikom i nautičarima - priča u dahu Kulišić, dok u kupaćim hlačicama i običnom kratkom majicom šeće Ižem, usput rješavajući komunalne probleme.
- Priča je ovdje jednostavna: ljudi dođu na dan-dva, uoči ili nakon posjeta Kornatima. Uglavnom nas posjećuju Slaveni; Poljaci, Česi, Slovaci, Slovenci, to je naša klijentela, kojoj ovaj srednji Jadran najviše paše - govori i dok se osvrće kima glavom potvrđujući vlastite, ali i naše impresije.
Uglavnom, ako uspije to riješiti, a sve sugerira da će biti tako, Veli Iž će zakoračiti u novo doba. Kulišić je spreman, general Čermak navodno također nema ništa protiv. A taj dogovor marini će udahnuti novi život.
- Jedva čekamo vidjeti rezultate. I vraćati se, vraćati, i uživati - reći će usput vlasnik jednog Beneteaua pored nas.
Nakon dva dana Iža jasno je zašto. I tata bi, sine...
