Ulaz s krmom pod burom, ‘Čovječe ne ljuti se‘ i pomoć naše domaćice Nade Palčić

Jedrimo s burom u pola krme niz Rab i Pag prema ACI marini Šimuni. Sjedimo u kokpitu, uživamo u šumu jedara, vjetra i mora. To je uvijek pravo vrijeme za anegdote i priče. Na tapeti je Antonija i njezin prvi susret s brodom i posadom. Sjedimo kao sad u kokpitu svaki sa svojom čašom i nekim pićem. Odjednom, nema čaša. Eno ih Antonija marljivo pere dolje u kuhinji. Siđem da eventualno dođem do novih čaša, a ona me pita: “Trebaju li vam ovi papiri?” Bacam pogled i stvarno - po stolu i sjedištima rašireni su prospekti, bilješke, nautičke karte...

Krenem pokorno razvrstavati, slagati i spremati: ovo treba, ovo ne treba, ovo treba... Za to vrijeme Antonija sprema kuhinju, redi frižider, baca suvišno i sve glanca do visokog sjaja. U neko doba pojavi se Milan. U cijelom naše...