Prije Vodica noćit ćemo u Tijašnici, nautičkom sidrištu obližnjeg otočića Tijata. Noću ulazimo u valu, a pred nama jarbolnih svjetala k'o na nebu zvijezda. Zapanjeno zaključujemo - vratile se flote partijanera! Provlačimo se među brodovima prema dnu vale. Jedan nam Nijemac sa svoje brodice uslužno osvjetljava slobodnu bovu. Vežemo brod, a cijelo vrijeme pogledavamo prema raskoši svjetala tamo u kutu vale.
Odande dopire glazba, pjesma, zvuci zabave u tijeku. Nemoguće, pa ovdje nema ni restorana, ni kafića, a kamoli noćnog kluba. Ujutro se pokazuje prava istina. Tamo su na sidru jedna pokraj druge krmom vezane za obalu četiri velike motorne jahte. Tulum je očito bio zajednički. A cijela je vala krcata brodovima. Nabrojili smo ih 43. A u uvali je samo 20 bova. Ostali brodovi su na sidru. Nema mjesta ni za gumenjak. Toliko o lošoj sezoni zbog korone.
Tom se vraća sa svoga prvog podvodnog lova: orada, cipal, ušata... Pridružit ćemo ih Matinim lokardama na gradelama.
Pristajanje u Tribunju zbog Filipove noge ipak nije završilo tako bezazleno. Cijela mu je lijeva noga od prepona do gležnja u jednoj velikoj modrici. Na lisnom mišiću vide se oteklina i hematom. Mjesna liječnica ga smiruje - nije to ništa strašno, proći će, evo i ja sam nešto slično doživjela - pokazuje svoju ozljedu. Odlično. Filipa šaljemo da napravi priču s direktorom i zaposlenicima marine.
Ana marljivo skuplja ankete. A onda je šaljemo na ekspresni tečaj jedrenja da iskušamo mjesnu ponudu adrenalina. Posjeli su je u optimist i pustili na more. Cijeli sat vodila je rat s jedrom, kormilom i vjetrom. Na brod se vratila kao da su je izvukli iz centrifuge. Kaže da je bilo uzbudljivo i poučno.
Kukec i Tom vraćaju se s OPG-a. Kukec oduševljeno pokazuje pune ruke raznih vrsta ljutih paprika: velike šiljate opasno crvene, male kratke opako skvrčene, varljivo normalne šiljate žute, one sitne i prijeteći ljute... - Ova je najjača i posljednja koja se može legalno kupiti - ponosno pokazuje svog favorita i tumači da ima 500.000 do dva i pol milijuna nečega, bofora, čega li već. Otad počinje svakodnevni Kukecov teror ljutine. Svoje opake ljubimice prve iznosi na palubu čim se nešto jede: doručak, marenda, ručak, riba, desert...
Na putu za Skradin ostajemo na noćnom sidru uz nenaseljeni Zmajan. Ipak nije nenaseljen, vidi se riva, kuće u zelenilu do kojih vodi strma noću osvijetljena betonirana cesta, u kući boravi šesteročlana obitelj iz Njemačke... Ujutro, Tom nije na brodu. Nema ga ni jedno jutro. Prvi ustaje, navlači ronilačko odijelo i odlazi po ručak...