Ne možete imati 14 tisuća filmova i ne biti diler, rekli su policajci i ugurali ga u maricu

Ovog utorka, Božo Cerin je skuhao kavu i spremao se baciti talog u WC, što je za njega bila uobičajena jutarnja rutina. U stanu od 28 kvadratnih metara u Prilazu Gjure Deželića 57, u kojem je živio s očuhom Željkom Cerinom, nije to bila jednostavna operacija, jer je morao proći kraj hrpa “spindlova” s DVD-ima i CD-ima, kutija s VHS-kasetama i tko zna čega sve ne što je vezano za njegovu najveću strast - filmove.

Život na minimalcu

Jer, kao što zna svaki zagrebački - danas već i hrvatski - filmoljubac, 54-godišnji Cerin rijedak je filmski fanatik. Iz kina nije izbivao još od sredine šezdesetih, ponekad je uspio pogledati i pet-šest filmova dnevno na različitim dijelovima grada, a i kada je završio školu učenika u privredi, nije bilo izgledno da će se baviti bravarskim zana...