Da su imali pravedniju sudbinu, većina njih danas bi bili umirovljenici s raznolikim životnim pričama iza sebe. Ovako ostaju “Bebe iz Tuama”, bezimeni svjedoci stravične priče o nedjelima Katoličke crkve tijekom dvadesetog stoljeća u Irskoj. “Oni” su djeca neudanih majki, “plodovi grijeha” čija je tajna o rođenju, životu i smrti čuvana iza debelih zidova katoličkih samostana diljem Irske. Trebalo je proći gotovo čitavo stoljeće da temelji tajnovitih zidova popuste i da sramotna priča o kojoj se desetljećima govorkalo, napokon bude ispričana.
Počast bebama
Sredinom tjedna stotine ljudi udružilo se u bdijenju kako bi odali počast bebama iz Tuama. Okupljeni nad neoznačenom grobnicom u koju je, vjeruje se, tajno utrpano čak 800 mladih tijela, čiji uzroci smrti se još istražuju, ali uključuju zanemarivanje, izgladnjivanje i teške bolesti koje donosi nedostatak njege, njihovo počasno bdijenje bilo je ujedno tihi prosvjed i poruka svijetu da se tajna skrivana više od osam desetljeća morala otkriti. “Ne možete ušutkati djecu iz grobova”, bila je poruka jednog transparenta.
Među okupljenima te noći bila je Philomena Lee. Njezin sin Anthony mogao je doživjeti istu strašnu sudbinu nakon što joj je oduzet, njoj neudanoj majci koja je, prema vjerovanju tadašnjeg crkvenog establishmenta, zatrudnjevši počinila strašan grijeh. Ipak, Anthony je bio među “sretnicima” - iako je odvojen od svoje majke, poživio je i potom je udomljen u jednoj američkoj obitelji. Imao je dobar život, odlično obrazovanje i sjajan posao u Bijeloj kući. Dječak rođen u samostanu u irskoj pokrajini Tipperary, umro je kao počasni građanin Sjedinjenih Američkih Država u Washingtonu, bez da je ikada saznao istinu o svojoj majci. Njegova priča, odnosno priča njegove majke Philomene, držana je u tajnosti više od pola stoljeća, kao rezultat prijetnji samostanskih sestara koje su zahtijevale od mladih majki doživotnu šutnju. Priča je ipak napokon ispričana u knjizi novinara Martina Sixsmitha i potom filmu “Philomena”, nominiranom za Oscar, sa sjajnom Dame Judi Dench u naslovnoj ulozi. U međuvremenu, Philomena Lee postala je simbol majki iz domova za majke i bebe i neslužbeni ambasador njihove borbe za istinu.
Philomena je samo jedna od tisuća žena kojima je Crkva oduzela dijete, baš kao što je Anthony jedno od tisuće djece čija sudbina je bila u rukama katoličkih sestara u irskim samostanima. Pod krinkom spašavanja grešnih duša, Crkva je desetljećima vodila vrlo unosan biznis. Od “majki grešnica” u koje su upirali prste, samostani su imali višestruke koristi - osim što su za svaku primljenu trudnicu i svako rođeno dijete dobivali novčana sredstva irske vlade, katolički domovi su prodavali djecu američkim obiteljima. Procjenjuje se da je 60.000 djece neudanih majki dano na usvajanje američkim obiteljima, dakako uz nadoknadu koja se nazivala donacijom kako bi se sakrila istina da Crkva prodaje djecu.
Slabi tragovi
Njihova priča i danas odjekuje diljem Irske; djeca traže svoje majke, majke traže svoju djecu. To je kompliciran proces i gotovo nemoguća misija, rekao je Martin Sixsmith, autor knjige o Philomeni Lee, govoreći iz iskustva pronalaženja Philomeninog sina Anthonyja. Tragovi o sudbini djece su škrti i nedostupni, bilo da se radi o njihovom posvojenju ili smrti. Ipak, slučaj “grešnih beba” ovih dana dobio je novu dimenziju otkrićem masovne grobnice u Tuamu. Rasplamsani nacionalni bijes, čini se, ovaj put neće se zaustaviti dok službena istraga koju je obećala irska vlada ne donese rezultate i pronađe odgovorne osobe. “Država možda nikada nije mislila da će se masovne grobnice pronaći. Čini se da slučaj žele sakriti pod tepih, ali on se mora ispričati”, rekla je Philomena Lee, govoreći ispred mnoštva okupljenih na mjestu koji je nekada bio sporni Dom svete Marije za majke i djecu.
Gradić Tuam, u pokrajini Galway u Irskoj, otužno je mjesto. Svi blagoslovi zapadne irske obale, sa spektakularnim prirodnim ljepotama i slikovitim selima, zaobišla su Tuam. Ovo je splet ružnih zgrada sa socijalnim stanovima, poneko blatno igralište i jeftini dućan. Teško je zamisliti da je Tuam bio glavni grad Irske u 12. stoljeću. Jedini svjedoci njegove slavne povijesti su dvije katedrale. Povijesno, Crkva je igrala veliku ulogu u životu Tuama. Stoga ne čudi da su gradom oduvijek kružile glasine o misterioznim djelima crkvenih samostana u kojem su boravila djeca neudanih majki, prepuštena njezi časnih sestara. Neke od njih zaintrigirale su lokalnu povjesničarku Catherine Corless. “Svi smo znali za bebe iz katoličkog doma. Neki lokalci su mi pričali da bi viđali grobare kako po noći odnose tijela djece i odlažu ih u grobnice. Bez lijesa, samo omotane u bijele krpe”, prisjeća se Corless. Zajedno sa svojom prijateljicom Teresom Kelly, provela je detaljnu povijesnu istragu o tome što se uistinu događalo iza zidina katoličkog doma svete Marije. Gotovo četiri desetljeća, od dvadesetih do početka šezdesetih godina prošlog stoljeća, katoličke sestre primale su na tisuće neudanih trudnica kako bi u tajnosti rodile djecu koja bi im potom bila oduzeta, a nesretne su majke za kaznu godinama morale služiti Crkvi, obavljajući teške fizičke poslove. No, ono što će otkriti povjesničarke Corless i Kelly dodatno će zaprepastiti cijeli svijet.
(...)