Prije 18 godina Radovan Elekeš dobio je otkaz s mjesta voditelja održavanja na Veterinarskom fakultetu. Jedan od njemu podređenih djelatnika na poslu se pojavio pijan, što je Elekeš, kao voditelj službe, “propustio primijetiti i sankcionirati”, stajalo je u objašnjenju odluke odgovornih na koju je Radovan odgovorio tužbom.
Bilo je to 1994., kada je imao 45 godina.
Nakon prikupljanja dokaznih materijala i nekoliko rasprava Općinski sud u Zagrebu donio je nepravomoćnu presudu. Radovan Elekeš nije trebao dobiti otkaz.
No, poslodavac se nije pomirio s tom odlukom. Žalbu su poslali na Županijski sud koji je prvostupanjsku presudu ukinuo i slučaj vratio Općinskom sudu.
Sve je krenulo ispočetka i završilo identičnim epilogom. Općinski sud - Županijski - Općinski.
Poslodavac se opet žalio. Štoviše, žalio se pet puta. A točno toliko puta Općinski je sud donio nepravomoćnu odluku istog sadržaja. Nisu odustajali ni Radovan ni Veterinarski fakultet, ali je naposljetku odustao Županijski sud.
Propis kaže: 6 mjeseci
Stoga je 2011. napokon potvrdio presudu Općinskog suda i Radovan se u listopadu prošle godine vratio na svoje radno mjesto.
I to nakon punih 17 godina, odnosno dvije godine prije odlaska u starosnu mirovinu.
Zakon o parničnom postupku propisuje da se radni sporovi u prvostupanjskim postupcima trebaju riješiti za najviše šest mjeseci. Inače nemaju smisla.
Osim za povratak na posao, Radovan se sve te godine borio i za to da se spor što prije okonča. Dva je puta požurivao proces tužbom zbog povrede prava suđenja u razumnom roku. Jer, ako nešto nije razumno, onda to definitivno nije radni spor koji traje 17 godina.
S tim se složio i sud pa je na Radovanov račun 2005. sjelo 16 tisuća kuna, a 2009. još četiri tisuće.
Elekeš je samo jedan od zapletenih u mrežu hrvatskog pravosuđa.
Unatoč činjenici da se svaki spor nakon tri godine počinje službeno smatrati “starim” slučajem i time postaje podležan tužbi zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Prilično sumanuto zvuči i činjenica da je samo od 1. siječnja 2011. do danas Ministarstvo pravosuđa na ime spomenutog prava isplatilo 30.691,537 kuna.
Visoki su troškovi predviđeni i za dolazeće razdoblje pa je i u nedvno izglasanom proračunu za 2012. za tu svrhu namijenjeno gotovo 27 milijuna.
Tužitelji rijetko gube
Usporedbe radi, novcem koji je lani isplaćen zbog nerazumno dugih sudskih procesa cijelu jednu godinu osigurana je plaća za 312 radnika s prosječnom hrvatskom plaćom.
Tim bi se iznosom mogao sagraditi i vrhunski opremljen vrtić ili kupiti PET CT uređaj koji znači život onkološkim bolesnicima.
Prema podacima Ministarstva pravosuđa, trenutačno je čak 5027 slučajeva za koje se čeka odluka hoće li država isplatiti novac zbog povrede prava suđenja u razumnom roku.
Većina njih, doznajemo, popunit će račune podnositelja zahtjeva jer se samo za nekolicinu ustanovi da su sami krivi za dugotrajan postupak.
Predsjednik Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, Darko Milković, osoba je koja na toj instanci potpisuje zahtjeve o zaštiti prava suđenja u razumnom roku. Tijekom godine kroz ruke mu prođe oko dvije tisuće zahtjeva, a većina njih je opravdana.
- Gotovo u svakoj zemlji postoje sudski procesi koji dugo traju. Ali, činjenica je da je kod nas previše takvih slučajeva, što uzročno-posljedično poteže ovaj drugi problem, a to je isplata zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku - kaže Milković koji smatra da je za to kriv sustav.
Prijeko je potrebno, tvrdi, provesti reformu kako bi se posao ravnomjerno rasporedio sucima diljem zemlje.
- Suci na Županijskom sudu u Zagrebu imaju previše predmeta pa je logično da ne stignu sve odraditi u razumnom roku. Na nekim drugim sudovima gotovo nemaju što raditi pa je logično da njihovi procesi traju kraće.
Činjenica je da neki suci rade presporo, ali ponekad i odvjetnici otežu postupke. U svakom slučaju, to nas košta, a taj bi se novac mogao pametnije utrošiti - kaže Milković.