U petak 23. prosinca 2011., dva dana prije Božića, premijeru Zoranu Milanoviću u Banskim dvorima Jadranka Kosor simbolički je predala registrator s financijskim izvješćima svih ministarstava bivše Vlade, čime je nakon trijumfa Kukuriku koalicije službeno obavljena primopredaja vlasti, uz kurtoazno smješkanje, stisak ruke i zajedničko fotografiranje. Četiri dana kasnije u jutarnjim satima novoizabrani ministar prometa, mora i infrastrukture Zlatko Komadina ušao je u ured svog prethodnika Božidara Kalmete, daleko od očiju javnosti. Iako je u politici naučio da ga ništa ne bi smjelo iznenaditi, primopredaja je prošla daleko od očekivanja.
- Dočekale su ga tajnice u minicama, a Kalmeta ga je uveo u sobu po kojoj su bili razbacani fascikli. Komadini je to bio šok, znate, on je vrlo pedantan. Kalmeta je rekao da su na podu svi papiri koje treba - priča nam izvor blizak Zlatku Komadini, primorsko-goranskom županu koji je na sjednici Predsjedništva SDP-a prošli tjedan najavio svoju kandidaturu za predsjednika stranke.
Četiri mjeseca nakon primopredaje, 4. travnja 2012., Milanović je na izvanrednoj konferenciji za novinare objavio da je Zlatko Komadina zbog zdravstvenih razloga bio primoran podnijeti ostavku. Njegova je bolest prije toga izazvala prvu krizu Kukuriku Vlade. Nakon hospitalizacije 21. veljače 2012. uglavnom je bio na bolovanju i po medijima su se pojavljivale razne spekulacije. Već prije mu je bila dijagnosticirana višežilna koronarna bolest, a nakon otpuštanja s Rebra objavljeno je da mu je utvrđena ulkusna bolest dvanaesnika te lezija meniska desnog koljena. To je bila službena verzija. Od novinara se Komadina cijelo to vrijeme skrivao, što je samo pojačavalo kuloarske tračeve.
Milanović ga najurio
- Bilo mu je doista loše, a Milanović ga je najurio, iskoristivši njegovu slabost. Fizički se promijenio, smršavio, posijedio. Od početka se znalo da Zlatko nije Zoranov izbor za Vladu, a nenaklonost je bila obostrana. Zlatko je bio najjači Zoranov konkurent na unutarstranačkim izborima, a stariji su SDP-ovci smatrali da mora postojati nekakav red kako se dolazi do predsjedničke funkcije. Zoran ga je, prema njihovu mišljenju, preskočio, ugurao se prije nego što je ispoštovao sve instance stranačke hijerarhije. Ali, poslije nije mogao ignorirati Zlatkove ambicije da bude ministar. Dok je ležao u bolnici, Zlatku je najviše pomagao Rajko Ostojić koji se o njemu brinuo i kao liječnik. Jednom su ga, nakon što je otpušten na kućno liječenje, posjetili stranački prijatelji, među kojima su bili Slavko Linić i Milanka Opačić. On im nije zamjerio što se nisu za njega zauzeli kada ga je Milanović izgurao. Ali, njegova obitelj je bila jako ljuta, goste su gotovo izbacili na ulicu - ispričao nam je Komadinin poznanik.
Nakon ostavke Komadina je podnio zahtjev Mandatno-imunitetnom povjerenstvu za reaktiviranje saborskog mandata, a analitičari su ga proglašavali političkim mrtvacem koji će eventualno odraditi zastupnički mandat do kraja, i to će biti to što se tiče karijere. Njegov skorašnji povratak na čelo Primorsko-goranske županije, gdje ga je vrlo uspješno zamijenio Vidoje Vujić, kako nam kaže izvor iz SDP-a, tada nitko nije očekivao.
- Iza njega je, i privatno i profesionalno, bilo vrlo teško razdoblje. Na presici u svibnju govorio je da je županija njegova velika ljubav i ‘nikad ne reci nikad’, ali oni koji su iz prve ruke vidjeli kroz što je prošao, mislili su da pretjeruje. Tko je tada uopće mogao pretpostaviti da će se ponovno kandidirati za župana i dobiti izbore, a kamoli da će dvije godine poslije biti ozbiljni pretendent na Milanovićevu stranačku funkciju. Postoji jedan stari politički trik: ako dovoljno rano date ostavku, procijenite dobar tajming, za dvije-tri godine ponovno možete na funkciju. Jer, ljudi će zaključiti da imate integritet, da ste pošteni. Upravo se takvo što dogodilo Komadini. Prošao je neokrznut svim kasnijim aferama i neuspjesima Vlade i sva su mu vrata ostala otvorena - priča.
Zlatko Komadina rođen je 24. listopada 1958. godine, a odrastao je i školovao se u Rijeci. Potječe, kako nam kažu njegovi prijatelji, iz čistokrvne primorske obitelji iz jednog sela iznad Novog Vinodolskog.
- Otac mu je bio vojno lice pa je Zlatko Komadina rođen u Ljubljani, a sestra u Vojvodini. Sestra mu je jedva dobila domovnicu jer su joj dokumenti bili na ćirilici. Njihov ujak bio je stari partizan, prvoborac. Jedva je uspio pobjeći ustašama koji su ga toliko pretukli da je oglušio. Bio je postolar pa je napravio čizme nekom ustaši koji mu je omogućio bijeg, i to mu je spasilo život - ispričao nam je poznanik Komadinine obitelji.
(...)