Kada netko u policijskom, vojnom ili obavještajnom sustavu gadno zabrlja, mora iz njega izaći. Umirovljenje, za onoga koji ima uvjete, u tom je slučaju vrlo elegantno rješenje.
Bivši šef ličke policije Željko Jurković (53) doista je zabrljao, ali, možemo to ustvrditi sasvim pouzdano, uživa u svakom svojem umirovljeničkom danu.
Posrnuli policajac danas je - umirovljeni general, a njegova je mirovina lako moguće veća i od plaće koju je primao kao policajac, ako izuzmemo bonuse koje si je nelegalno isplaćivao i koji su ga u konačnici i koštali službe, a možda će i slobode, no time ćemo se baviti čim razjasnimo kako je kriminalac iz redova policije (kako to tvrdi USKOK u svojoj optužnici) postao general.
Jurković je uhićen prije dvije godine nakon što je USKOK prikupio dovoljno dokaza da ga optuži za pronevjeru tešku 100.000 eura, no pritvoreničku ćeliju uskoro je zamijenio vlastitim dnevnim boravkom “iskeširavši” 30.000 eura jamčevine.
Podnio je zahtjev za umirovljenje kako bi preduhitrio otkaz koji bi neizbježno uslijedio nakon eventualne pravomoćnosti presude. No, on je zatražio, kako nam je potvrdio izvor iz policije, vojno, a ne policijsko umirovljenje.
Status vojnog invalida
To mu je omogućeno s obzirom na njegov ratni vojni staž i status vojnog invalida, navodno nastao nezgodom pri pretovaru tereta s kamiona. Sudjelovanje u Domovinskom ratu i status osobe s invaliditetom otvorili su mu mogućnost da bude umirovljen kao vojnik, a ne kao policajac.
Njegov policijski čin pritom je morao biti prebačen u vojni te je na taj način Željko Jurković postao general.
Iz rodnoga Gospića u Zagreb, gdje mu na Županijskom sudu traje suđenje zbog zloporabe koju je počinio kao policijski načelnik, Jurković tako putuje kao umirovljeni general Oružanih snaga RH.
U sustavu je Jurković ostao od Domovinskog rata, no prosperirao je tek kad je na vlast u zemlji došla Vlada Ive Sanadera, a u njoj svoje mjesto našao i njegov kum Darko Milinović. Umjesto da je razotkrivao kriminal, Jurković mu se u Lici odao, ispred nosa svojim nadređenima, i to sljedećih osam godina. Od 2008. godine, kada je imenovan pomoćnikom ravnatelja policije, nadređeni mu je bio Milijan Brkić, današnji glavni tajnik HDZ-a i desna ruka predsjednika stranke Tomislava Karamarka.
Trećinu pronevjerenog iznosa digao je Jurković na prekovremenim satima, a nelegalno si ih je obračunao čak 2400, otprilike trideset mjesečno. Državu je to koštalo 273.000 kuna.
Kako je nadređenima pravdao kupnju bonova za mobitele, teško je dokučivo, pogotovo zato što je on, ali i njegovi najbliži suradnici, imao službeni mobitel.
Usprkos tome, na tu je stavku potrošio novih 200.000 kuna, kupivši čak 2160 bonova u vrijednosti od 100 kuna. Bespogovorno su njegove zapovijedi morali provoditi njegovi podređeni, a danas suoptuženici, bivša tajnica Blaženka Mraović te Milan Rast, u to vrijeme šef Službe zajedničkih i upravnih poslova PU ličko-senjske, danas također umirovljenik.
Opraštanje kazne
Njegovi prijatelji nisu morali plaćati kazne za prometne prekršaje jer je nalagao prometnim policajcima koji bi ih uhvatili u prekršaju da ih storniraju. Na taj je način riješen problema karlobaški načelnik Ivan Tomljenović Mima. Vozača kamiona općinskog Komunalnog poduzeća policija je uhvatila kako upravlja neregistriranim i neosiguranim vozilom. Kazna od 12.500 kuna jednostavno je izbrisana, načelnik se riješio brige, 12.500 kuna ostalo je u općinskom budžetu, ali je zato za isti iznos oštećen državni proračun.
Takve su stvari teško dokazive pa je pitanje u koliko se slučajeva načelnik poslužio svojim autoritetom, ali među onima koje su mu uskočki istražitelji uspjeli pripisati je storniranje kazne od oko 10.000 kuna motociklistu uhvaćenom u vožnji bez kacige, vozačke dozvole i osobne iskaznice na neregistriranom i neosiguranom biciklu.
Domari koji su trebali brinuti za inventar u vlasništvu policije brinuli su i za njegove nekretnine. Cijeli njegov načelnički mandat održavali su mu kuću u Gospiću te stan u Zagrebu, postavili su mu protuprovalna vrata, uređivali stubišta, bojali zidove, postavljali laminat i keramičke pločice, montirali namještaj te obavljali druge razne poslove, poput vodoinstalaterskih i električarskih.
Utjecaj na zapošljavanje
Tek Jurkovićevom smjenom, a pogotovo uhićenjem, počele su ozbiljnije istrage u Lici, pa tako i ona protiv načelnika Karlobaga Ivana Tomljenovića kojega je USKOK optužio jer je 100.000 vrijedan posao uređenja općinske šetnice povjerio poduzeću vlastite supruge, doduše preko drugog poduzeća koje se formalno javilo na natječaj pa posao prepustilo poduzeću njegove supruge.
I načelniku Tomljenoviću se danas sudi na Županijskom sudu u Zagrebu zbog afere sa šetnicom.
Najmoćniji Ličanin dr. Darko Milinović danas negira da je imao utjecaja u zapošljavanju kuma Jurkovića, a mrsko mu je čak i kumstvo s njim. Objašnjava kako je samo bio kum njegovoj kćeri jer je tada jedini u društvu imao sve sakramente. Milinović i Jurković odrasli su u istoj ulici.
Kako god bilo, Jurković je bio vrlo blizak stranci dr. Milinovića - da nije, ne bi nikada došao do stana u centru grada od 70 kvadrata za samo 120.000 kuna. Pritom uopće nije krio da ga je dobio prijevarom na natječaju.
Jednokratna isplata
- Morao sam nekako riješiti svoje stambeno pitanje. Dobio sam informaciju od Grada da su se na natječaj javili taj, taj i taj, da je onaj ponudio toliko, ovaj ovoliko, onaj onoliko. Ja sam ponudio najviše i budući da je moja ponuda bila najbolja, iz Grada su me pozvali na sklapanje ugovora - dao nam je neposredno nakon dobro zaključenog posla izjavu Jurković.
Stan je isplatio jednokratnom isplatom u gotovini pa su policijski domari mogli krenuti u adaptaciju.
Vlasnik u njemu nije proveo ni dana, nije imao potrebu jer u susjedstvu ima uređenu obiteljsku kuću, pa ga je odmah nakon preuređenja ponudio na prodaju jer, kako nam je tada izjavio, želio je kupiti nešto na moru, s obzirom na to da mu je ovaj stan previsoko - na četvrtom katu.
Kupio je poljoprivredno zemljište nedaleko od Zadra koje je ubrzo prenamijenjeno u građevinsko, a stan je preprodao mladoj nadi gradskog HDZ-a Ivanu Biljanu, danas gospićkom dogradonačelniku. Biljan ga je platio pet puta više, kako nam je rekao, kreditom na 15 godina i po tržišnoj cijeni.
Jurković je tako došao do gotovine za nova ulaganja, u Novalji je kupio apartman i brodicu te osnovao taxi službu. Formalni vlasnik, doduše, nije on, nego, kažu nam na Pagu, njegov tamošnji dobar prijatelj.
Našlo se tu novca i za kupnju nekretnine u središtu grada. Parcelu naslonjenu na Policijsku postaju Gospić Jurković je kupio u suvlasništvu sa svojim prijateljem Ivanom Jurčićem, bivšim šefom ličkog odjela SOA-e, a danas također umirovljenikom.
Srušili su derutnu zgradu na parceli, a dok rješavaju dokumentaciju za gradnju nove, nekretninu su iznajmili prodavaču rabljenih vozila Ivanu Rukavini koji je biznis pokrenuo nakon što je odležao kaznu za šverc 700 kilograma otopine kokaina, odnosno norefedrina.
Otkrili su ga 2008. pri pokušaju da u tokarskom stroju, koji je uvozio preko svojeg poduzeća CNC Vector, drogu prokrijumčari u Rijeku i Koper iz Indije i Kolumbije. Rukavina je imao još tri poduzeća, a svima je sjedište bilo u Lici: Aqua Velebita, Vode Velebita i Elektroinstalacije Rukavina.
Blokirana imovina
Spomenimo da je tu parcelu Jurković kupio od Marija Brkljačića, građevinskog poduzetnika i vlasnika GS gradnje koja je formalno dobila natječaj za gradnju karlobaške šetnice pa posao prepustila supruzi načelnika Tomljenovića.
Hoće li ikada na njoj Jurković graditi poslovnu zgradu, ovisi ponajviše o presudi Županijskog suda u Zagrebu.
Ako bude osuđen i proglašen krivim, šteta će se naplatiti iz te imovine pa je sud, za svaki slučaj, plombirao nekretninu.