S Nikicom Valentićem počela sam dogovarati intervju nakon nekoliko njegovih recentnih istupa u kojima je na lapidaran, ali vrlo konzistentan način, u tri točke, izložio svojevrsnu programsku platformu za ekonomski oporavak Hrvatske. Prvo, zagovarao je nacionalni konsenzus, možda i veliku koaliciju, u svakom slučaju potrebu razgovora i dogovora između SDP-a i HDZ-a kao dvije u Hrvatskoj ključne stranke. Drugo, predložio je donošenje zahtjevnog ekonomskog programa financijskog otrežnjenja države. Treće, ili reforme ili izbori - tako je glasila njegova poruka upućena aktualnoj vlasti.
U međuvremenu se počelo šuškati o Valentiću kao o mogućem HDZ-ovu kandidatu za premijera. Prvo je glavni tajnik stranke Tomislav Čuljak u intervjuu Globusu izjavio da bi HDZ na iduće parlamentarne izbore mogao izaći s listom iz koje bi bilo potpuno jasno da u slučaju pobjede Tomislav Karamarko ne bi zauzeo poziciju premijera, nego vjerojatno predsjednika Sabora. Potom su iz HDZ-a u medije počele stizati informacije da bi Valentić mogao biti njihov kandidat za premijera. Što je zvučalo prilično logično.
Trakavica je gotova
Nikica Valentić slovi kao možda i najuspješniji hrvatski premijer. Vladu je preuzeo u proljeće 1993., u teškim ratnim vremenima. Pripremio je zemlju za Oluju i zaustavljanjem vrtoglave inflacije od 35 posto mjesečno spasio državu od argentinskog sindroma. Nije nevažna ni činjenica da je otišao svojevoljno, na vrhuncu, kad je nakon oslobađanja Hrvatske mogao uživati na lovorikama. Zatim, premda je uvijek tvrdio da se ne kani vraćati u politiku, osim u nekakvoj ne-daj-Bože situaciji, Valentićevo se ime dosad više puta pojavljivalo kao spasonosno u HDZ-ovim krizama: s njegovom se kandidaturom za šefa HDZ-a spekuliralo nakon Tuđmanove smrti, ali i nakon što je Jadranka Kosor izgubila parlamentarne izbore. Na koncu, ideji o Valentićevu kandidiranju za premijera vjerojatno je kumovalo i njegovo suvereno baratanje ekonomskim temama. Po čemu se razlikuje od velikog dijela aktualnih političara. U tom pogledu djeluje uvjerljivo. Vidi se da razumije što govori.
Međutim, sav taj šušur političkih nagađanja i očekivanja, koji se oko nekadašnjeg premijera, a danas poslovnog čovjeka, počeo stvarati, presječen je prije tri dana, u srijedu, kada je Tomislav Karamarko preko Globusa objavio da će na sljedećim parlamentarnim izborima upravo on biti kandidat za premijera, a da je sve drugo “nevjerodostojno i neozbiljno”. Naravno, na početku razgovora tražim Valentićev komentar novonastale situacije.
- Gospodin Tomislav Karamarko upoznao me sa stavom da će u slučaju HDZ-ove pobjede na parlamentarnim izborima osobno, kao predsjednik stranke, preuzeti odgovornost predsjednika Vlade. Takva odluka za mene nije iznenađenje. Zapravo sam je očekivao. Potpuno je logična. Nakon nje posve je jasno da su sve hipotetičke dvojbe povezane s mojim imenom bile tek neosnovane spekulacije.
Kada se taj obrat dogodio? Kad vam je Karamarko to priopćio? Ovaj tjedan?
- Da, ovaj tjedan. Ali, nije riječ o obratu. Službeno mi premijersku kandidaturu nitko nikad nije niti ponudio.
Govorim o obratu jer raspolažem informacijama da je o mogućnosti vašeg kandidiranja za premijera bilo govora i na nekim, recimo to tako, poluslužbenim tijelima stranke?
- Je li bilo kakvih službenih, poluslužbenih razgovora ili nije, što bi bilo kad bi bilo i što će biti, to ne znam. Možda je informacija o kandidiranju potekla iz želje jednog kruga HDZ-ovih ekonomskih stručnjaka koji su me zbog mog iskustva, između ostalog i u vođenju kriznih situacija, smatrali prikladnim rješenjem za premijera. Ali, dobro da je trakavica oko HDZ-ova kandidata za predsjednika Vlade sada prekinuta. Ne samo zato što je uobičajeno da šef pobjedničke stranke postaje premijer, nego i zato što generalno nije vrijeme za takve razgovore. Tko zna kad će izbori. Smatram da će aktualna Vlada vjerojatno svoj mandat odraditi do kraja.
Kako je HDZ reagirao na vašu izjavu otprije nekoliko mjeseci da još nije zreo za preuzimanje vlasti?
- Sad su već nešto spremniji. Nisu još u kondiciji za Bundesligu, ali za hrvatsko bi prvenstvo mogli proći. Pitanje je, međutim, koliko su realni i objektivni. U analizi problema i odabiru ekipe koja bi ih trebala rješavati.
Luda obećanja
Dosta medijske prašine podigla je i vaša nedavna sugestija Zoranu Milanoviću da kontaktira Tomislava Karamarka?
- Taj je prijedlog na tragu mog konstantnog zagovaranja nužnosti uspostavljanja ne samo dijaloga, nego i suradnje između vlasti i opozicije. Na nedavnom sastanku bivših premijera s aktualnim govorio sam o potrebi da Vlada za svoju politiku osigura što širu podršku. Smatram, naime, da samo stabilan kabinet, znači onaj koji će imati dvotrećinsku potporu, može izvući Hrvatsku iz recesije. Na pitanje Zorana Milanovića što bih ja na njegovu mjestu napravio, odgovorio sam: ‘Uzeo bih telefon, nazvao Karamarka i predložio mu sastanak’. Premijer je to ocijenio nemogućim i po sebe riskantnim. Razumio sam da između njih dvojice nema povjerenja. Nešto slično predložio sam i Tomislavu Karamarku. Njegova je reakcija bila slična Milanovićevoj. Vidio sam da tu nema kruha. Naravno, loše je da predsjednik Vlade i predsjednik najveće opozicijske stranke, odnosno bilo koje stranke, ne mogu komunicirati.
(...)