ZAGREB - Godinu dana nakon što je Vlada predstavila Program gospodarskog oporavka, više je mjera koje nije ispunila nego onih koje jest. Nikica Valentić, hrvatski premijer od 1993. do 1995. koji je proveo stabilizacijski program uvodeći kunu i smanjujući inflaciju te desetak puta nudio ostavku na poziciju kako bi dobio podršku za svoje planove i stavove, kaže da je Program gospodarskog oporavka i dalje dobar dokument koji je potrebno ažurirati.
No, ono što je u njemu zacrtano, a riječ je o nužnim bolnim rezovima, nije moguće provesti bez suglasja vlasti i oporbe, što je i osnovni uzrok neprovođenja ključnih mjera iz Programa gospodarskog oporavka.
Valentić kaže da aktualna Vlada više ne može učiniti ništa jer joj je ostalo malo vremena, ali naglašava i da iduća Vlada, čija god ona bila, neće imati drugog izbora nego provesti mjere zacrtane u planu gospodarskog oporavka.
Program oporavka
Program gospodarskog oporavka donio je prve, ne tako sjajne rezultate nakon godinu dana. Je li Vlada, objektivno, mogla bolje?
- Suvlasnik sam srednje velikog poduzeća i nisam u politici već 16 godina, pa mogu komentirati iz te perspektive i iz iskustva donošenja odluka i tehnologije upravljanja. Program gospodarskog oporavka je skup mjera koji se apsolutno mora podržati. Ideološke razlike između HDZ-a i SDP-a na svim tim točkama nema. Problemi su nastali u provedbi, jer su mjere iz tog programa bolne i svode se na rezove za koje je potreban konsenzus.
Premijerka Kosor nije imala dobru situaciju. Ne želim joj podilaziti, ali njoj je nakon što je došla na čelo Vlade ostalo samo godinu dana da provede te mjere i to na kraju mandata, a takve se stvari rade u prvoj godini mandata. Tu godinu koju je imala nije uspjela iskoristiti za reforme, a konsenzus s oporbom nije postigla. Program gospodarskog oporavka i dalje je dobar dokument koji treba ažurirati.
Što treba obnoviti i dopuniti?
- Treba smanjiti troškove državne uprave u masi za 10 posto. Idući budžet mora biti manji. Potrebno je požuriti mirovinsku i zdravstvenu reformu. Na kraju mojeg mandata na čelu Vlade udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći bio je 53 posto, sada je 37 posto. To je neodrživo.
Morat će se rezati mirovine, i to sve one koje nisu stečene uplatama u mirovinski fond kroz puni radni staž. Potrebno je rezati subvencije za poljoprivredu jer poticanje gospodarstava s dvije krave nije ekonomski isplativo. To svi znaju i onaj tko želi ozbiljno koalirati, mora to prihvatiti. Subvencije se boljom kontrolom u masi koja se na njih izdavaja mogu smanjiti 10 posto. Potrebno je i srediti stanje u gruntovnici i katastru.
Nije li naivno očekivati konsenzus?
- Sada pred izbore jest. Ali nakon izbora, kada se formira nova Vlada, nije. Ni jedna Vlada neće moći sama provesti bolne reforme. Mislim da će izbori proći tako da će jedan ili drugi blok, dakle HDZ ili SDP, imati razliku od pet posto glasova. Veća razlika nije realna, a takva će Vlada opet imati jaku oporbu koja će se protiviti bolnim rezovima.
Prvo datum ulaska u EU
Želite li reći da će današnja vlast ako postane oporba činiti isto ono što danas zamjera oporbi?
- Točno tako. Ključno je da, ne dobije li premoćno ni jedna strana izbore, sjednu za stol i da se dogovore. Prije toga u kampanju moraju ići možda prvi put u slobodnoj Hrvatskoj s konkretnim programom, koji će se odmah nakon izbora pretočiti u konkretni budžet. Datum izbora je jako važan kako bi se program pobjednika mogao pretočiti u proračun i provedbu već u idućoj godini.
Kada mislite da bi se trebali održati izbori?
- Prvo moramo dobiti datum ulaska u EU. Na tome sada mora raditi i oporba. Datum izbora ne treba određivati prije nego što dobijemo datum ulaska u EU. Smatram da bi izbori trebali biti krajem listopada ove godine, jer je to zadnji rok koji omogućuje pobjedniku na izborima da kreira svoj proračun.
Dodatna pretpostavka za to je da oni koji ozbiljno žele upravljati imaju konkretan program do kraja lipnja. A svaki program da bi bio realan mora biti restriktivan i ići na smanjivanje prava. Uvjeren sam da će ljudi birati ono što je realno.
Od mjera u programu Vlade ukinut je krizni porez, ali deficit je udvostručen. Kakve koristi imamo od toga?
- Krizni porez bio je vatrogasna mjera da se spasi proračun koji je bio ugrožen. To nije strateška mjera i ukidanje je dobro, ali donošenje je bilo nužno. Deficit je, s druge strane, prouzročen trajnim višegodišnjim rastom troškova. Da biste ga smanjili, morate smanjiti javnu i osobnu potrošnju, potaknuti privatne investicije, uglavnom provesti još desetak mjera.
Dati autoceste u koncesiju bez konsenzusa i podrške javnosti zadnje je što bih učinio, jer to nije ni moguće ne zadovolje li se ti uvjeti. A ako bi se i ostvario prihod od davanja autocesta u koncesiju, taj novac ne bi smio ići u proračun za potrošnju za plaće i mirovine jer tako nikada ne bismo izašli iz krize.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA