Kada je Danijel Miočić, dugogodišnji osobni vozač ministra Božidara Kalmete sredinom 2007. bio osumnjičen zbog reketarenja i namještanja poslova u cestogradnji, Kalmeta je, prema vlastitom priznanju - ostao u šoku! Nije znao da se njegov vozač, s kojim je 14 godina svakodnevno provodio sate i sate, bavio nezakonitim poslovima zbog kojih je kasnije dobio 15 mjeseci zatvora. Nije znao da Miočić u Zadru gradi vilu vrijednu milijun eura. Niti je znao da mu je tu istu vilu projektirao još jedan bliski ministrov suradnik, bivši državni tajnik iz Ministarstva mora, turizma, prometa i veza, Zdravko Livaković. Nije čak znao ni da je u Ministarstvu o svemu tome počela istraga. Možda nije znao ni da je Miočić, koji je kod njega kao vozač zarađivao 10.000 kuna mjesečno, bio i vlasnik pekarnice. Možda, jer Kalmeta se o pekarnici nije izjasnio.
- Nisam imao pojma. Ne znam tko što radi nakon posla. Nije mi žena pa da znam. Da sam znao kakav je, ne bi mi bio vozač - govorio je Kalmeta te 2007., kada je afera iscurila u javnost. A onda je otišao korak dalje. Ustvrdio je i da ništa nije znao o aferama u HAC-u. Niti u HŽ-u, jer kao predsjednik Nadzornog odbora HŽ-a nema obavezu znati što se događa u toj tvrtki...
No, Kalmeta nije bio jedini visoki državni dužnosnik koji je godinama živio u neznanju. Štošta o onome što se događalo, barem kako je izjavljivao, nije znao ni bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec, a ni bivši premijer Ivo Sanader, dok se nije dogodio skandal, nije znao da njegov tjelohranitelj Stipe Čačija osamnaest godina nije plaćao alimentaciju.
‘Nikad čuli’
“Nisam znao”, posljednjih je mjeseci mantra većine HDZ-ovaca, mahom onih iz vrha stranke. Danima su se iščuđavali na spomen crnih fondova. Nitko nije znao za kupnju Sanaderova novog blindiranog BMW-a, iako je poslije iscurio dokument o tome da je odluku o kupnji donijelo Predsjedništvo stranke. Nisu znali kako su se financirale kampanje, niti kome su i kako plaćali da im u njima pjeva. Nitko nije znao odakle toliki novac u stranačkoj blagajni. Nisu znali što je radila blagajnica, nisu znali da su policiji trebali prijaviti novac koji im je u torbama dostavljao bivši šef Carine Mladen Barišić. Kada je izbila afera s Fimi-Medijom, neki su išli toliko daleko da su govorili da za tu agenciju nikad nisu ni čuli, a kamoli poslovali s njom.
- Kriminal? Kakav kriminal, naša stranka posluje transparentno i po zakonu - odgovarali su svi redom.
Zar doista nisu znali? Je li moguće da ljudi koji su danima, mjesecima, godinama sjedili svakodnevno sa Sanaderom nisu ništa znali? Ni vidjeli? Naslućivali? Kako to da se nitko nikad nije zapitao zašto su gotovo sve državne tvrtke morale poslovati s Fimi-Medijom? Jesu li barem međusobno šaputali i ogovarali šefa pitajući se odakle mu skupocjeni satovi ili kako Mladen Barišić može živjeti tako luksuzno? Je li im bilo čudno što Sanadera posjećuje ekskluzivni krojač? Je li bilo i drugih, onih izvan stranke, koji su nešto znali? Pa, Sanader je dogovarao poslove s nekima od najmoćnijih tvrtki, s uglednim pojedincima, institucijama... Danas - nitko ništa ne zna! Jesu li okretali glave zbog straha? Ili zato što su i sami sudjelovali u svemu i dijelili profit? Zašto godinama nitko nije reagirao?
‘Nemojte me pitati’
- Jedni su znali što se događa, drugi nisu, a neki nisu htjeli znati - kaže mi danas visokopozicionirani HDZ-ovac, jedan od onih čije je ime spomenuto u jednoj od mnogobrojnih stranačkih afera. Nerado govori o tome. Odmahuje glavom, potišteno, neugodno mu je.
- Što smo mogli učiniti? Uvijek je moralo biti kako šef kaže. Da je bilo tko tada nešto rekao ili pitao, ne bi više imao što tamo tražiti - pojašnjava svoju dugogodišnju šutnju.
- Nemojte me ništa pitati. Ne znam, pitajte druge - kaže mi uzrujano na sam spomen afera jedan drugi HDZ-ovac čije je ime također punilo novinske stupce posljednjih mjeseci. Rijetki su danas u HDZ-u koji će nešto reći o tome. Neugodno im je, plaše se, strah ih je da ih netko vidi s novinarima i da poslije u njih upre prstom ako još neka brižno čuvana stranačka tajna iscuri u javnost. I dok jedni vješto bježe od novinara, prolazeći pored njih spuštenih pogleda i zaštićeni tjelohraniteljima, drugi osjećaju potrebu da se brane.
- Ma, dajte, molim vas. Kakva su to pitanja - obrecnuo se na mene jedan HDZ-ovac kad sam ga u prolazu, dok je žurno napuštao sabornicu, zapitala o aferama.
Drugi, čije je ime također okrznuto u jednom skandalu, strpljivo me uvjeravao da “zaista nitko ništa nije znao”.
- Nitko nije mogao znati što se događa. O svemu je odlučivao jedan čovjek - Sanader. Ako je točno sve što se piše, a i to je pitanje, onda su to s njim još radili Mladen Barišić i Branka Pavošević. Uostalom, 2003. i 2005. nije bilo zakona o financiranju političkih stranaka i novac se mogao položiti normalno na račun. Pitanje je zašto Branka Pavošević to nije učinila? Kažem vam, zaista nismo znali!
O satovima se nije pričalo
- Zar sve te godine niste znali ni za jednu stvar - pitam.
- Nikad se ništa nije spominjalo. Ni na jednom sastanku, ni na sjednicama - odgovara.
- Nemoguće, pa morali ste nešto znati ili vidjeti - kažem.
- Nismo! Nikad ništa nismo vidjeli. Kako smo onda nešto mogli pitati? Ili znati kakav je novac u blagajni - objašnjava mi.
- Zar se nikad niste upitali barem za Sanaderove satove?
- Satovi su bili javna tajna. O njima se u stranci nije pričalo.
- Jeste li se pitali otkud Barišiću sva ona skupa odijela i novac?
- Nismo razgovarali o tome. Kako smo mogli? Barišić je bio pod apsolutnom Sanaderovom zaštitom. Barišiću nitko ništa nije smio.
- Stvarno mi želite reći da se ništa nije radilo ni odlučivalo bez Sanadera?
- Ništa se nije radilo bez njegove dozvole.
- Pa, je li se netko iz Vlade nekad suprotstavio, rekao da ne želi nešto potpisati, da se ne slaže s nekom odlukom?
- Ništa nismo potpisivali.
- Šta je s odgovornošću?
- Zar smo trebali Sanadera pitati za odgovornost?
- Znači, nikad ga ništa niste pitali?
- Ne! On je zaveo strahovladu. Svi su ga se bojali.
- Teško mi je povjerovati u sve to što kažete - da je samo on znao...
- Znam, politika vam je čudna stvar.
Jedan drugi, dugogodišnji član stranke potvrdio mi je da se uistinu vrlo malo njih odupiralo Sanaderu, ali da su neke stvari ipak mogli znati.
- Godinama sam u stranci, znam kako to funkcionira. A dobro poznajem i Sanadera. On je vrlo pametan i lukav. Sada ga u stranci optužuju da je sve radio sam, ali nije. Vjerojatno je bilo stvari koje je sam obavljao, ali većinu odluka je nastojao provući kroz Vladu i Predsjedništvo kako bi imao pokriće - kaže.