Velikim holivudskim kompanijama nije baš ugodno kada utjecajni američki radiovoditelj, čije emisije petkom ujutro imaju i po 10 milijuna slušatelja, proglasi njihov novi film “opasnim” i ponada se da će pretrpjeti spektakularni krah. Tako je bilo Paramountu kada se poznati konzervativac Glenn Beck obrušio na blockbuster “Noa” a da ga pritom nije ni gledao. Po onome što je o njemu čitao, smatrao je da će taj iznevjeriti očekivanja vjernika koji će pohrliti u kina da vide kako je Hollywood sa svim čudima moderne tehnike na raspolaganju dočarao znamenitu biblijsku zgodu o Noinoj lađi.
Otimanje majora
Medijsko prepucavanje oko filma “Noa” traje zapravo već mjesecima. Paramount je poprilično riskirao kada je prije tri godine odlučio uložiti 125 milijuna dolara u projekt nekonvencionalnog američkog redatelja Darrena Aronofskog, dotad znanog uglavnom po niskobudžetnim ostvarenjima kultne reputacije kao što su “Rekvijem za snove” i “Hrvač”, no prevagnuo je uspjeh njegova tada aktualnog baletnog trilera “Crni labud”, nagrađenog Oscarom za najbolju žensku ulogu ( Natalie Portman) i velikim hitom u svijetu: sa skromnim budžetom od 13 milijuna dolara, film je zgrnuo 330 milijuna dolara bruto. Osim toga, Aronofsky je bio filmaš oko kojega su se već dugo otimali holivudski “majori”, jer se smatralo da ima fascinantan vizualni stil: trebao je režirati novog Supermana, “Čovjeka od čelika”, ali nije dobio jamstva kakva je tražio, spominjao se i kao redatelj obnovljenog “Robocopa”, a odustao je i od “Wolverinea”, kojeg je umjesto njega preuzeo James Mangold. “Noa” je bio nešto drugo, njegov vlastiti projekt, pa nije bilo govora o tome da ga napusti ili prepusti nekom drugom.
Na scenariju je počeo raditi još 2007., lik biblijskog Noe navodno ga je prvi put privukao u razdoblju kada mu je bilo 13 godina, zajedno s partnerom Arijem Handelom napisao je nekoliko verzija scenarija, a jednu od njih iskoristili su za strip-roman koji je ilustrirao Kanađanin Nico Herichon i objavili ga u listopadu 2011. u Francuskoj. Scenarij koji su ponudili Paramountu završio je na internetu i pobudio poprilično zanimanje provokativnom obradom biblijskog predloška. Kako je Aranofsky u nekoliko navrata isticao, njemu je Biblija poslužila kao inspiracija, ali se nije smatrao dužnim slijepo pridržavati predloška, u pitanju je interpretacija, a ne doslovno pridržavanje Svetog pisma. Njegov Noa nije dobrodušni sjedokosi djedica, kao John Huston u “Bibliji” u produkciji Dina De Laurentiisa, koji pomno prikuplja sve životinjske vrste kako bi ih ukrcao na spasonosnu lađu, nego traumatizirani čovjek uvjeren da slijedi Božju zapovijed, a zapravo je potpuno u krivu.
Bitka za film
Otkako su počele pripreme za snimanje, glumačka se ekipa dosta promijenila: Christian Bale i Michael Fassbender odbili su naslovnu ulogu, no Russell Crowe činio se zvijezdom još neugasla sjaja koja je u stanju iznijeti tako skup film. Budžet je donekle narastao (sa 115 na spomenutih 125 milijuna), a scenarij je (nepotpisan) doradio John Logan (“Gladijator”, “Avijatičar”, “Hugo”). “Noa” je bio spreman za pokazivanje publici već krajem prošle godine, tom prigodom došlo je do sukoba između redatelja i Paramounta, jer su mimo njegova znanja na testnim projekcijama koristili verziju koja bi manje provocirala vjernike, međutim poslije je za redovnu distribucija odabrana ona s njegovim potpisom.
Rat za film vodio se na nekoliko razboja. Kada se u veljači pojavila anketa provedena među pripadnicima kršćanskih vjerskih zajednica s negativnim odgovorom na pitanje namjeravaju li uopće gledati taj film, u marketinškom odjelu Paramounta brzo su je raskrinkali kao površno i tendenciozno napravljenu. Kontakti s predstavnicima sličnih organizacija, koje su film “Božji sin”, na brzinu sklepan iz lani vrlo uspješne serije “Biblija” History Channela, pretvorile u hit zato što su zakupljivale cijele kinodvorane za svoju pastvu, završili su neriješeno: Paramountu je objašnjeno da “Noa” nije preporučljiva filmska “lektira” kao “Sin božji”, u pitanju je ne samo holivudski blockbuster nego i autorsko ostvarenje, koje svatko treba pogledati po vlastitom nahođenju. Neće biti bojkota, ali ni preporuka da ga se svakako mora vidjeti. U međuvremenu, neke zemlje na Srednjem istoku - poput Katara, Bahraina i Ujedinjenih Arapskih Emirata - odbile su ga distribuirati zato što pokazuje lik proroka (po Kur’anu je to i Noa), a njima se priključila i Indonezija, u kojoj muslimansko stanovništvo predstavlja većinu.
(...)