ZAGREB - Sve je krenulo loše toga jutra kada sam pošla u agenciju Kompozit gdje su me čekali Zlatan i Luka Modrić, otac i sin psiholozi u biznisu potrage za kadrovima. Čekao me je i opširan test, jedan od onih pred kojima se u pravilu nađu šefovi, menadžeri i upravljači kao kandidati za posao i kojim se procjenjuju njihove sposobnosti da uspješno upravljaju u prvom redu ljudima, a tako i svim ostalim.
Probudila sam se ukočena vrata, a večer prije nisam baš ni rano zaspala. Kada sam, vozeći se Zagrebačkom avenijom s jednog kraja grada na drugi, zapela u gužvi prvo zbog sudara koji se, nasreću, nije dogodio meni, a potom zato što je nekoliko kilometara dalje automobil naletio na pješakinju, razina moje nervoze zbog straha da ću s ukočenim vratom i nenaspavana još i zakasniti, a čekaju me psiholozi koji će secirati moje kompetencije, već je prešla granicu dobrog ukusa.
Strpljivi psiholog
Stigla sam na vrijeme. To je jedino što sam ispunila od svega onoga što se preporučuje učiniti kako biste se kvalitetno pripremili za testiranje. Nisam došla odmorna i imala sam na umu još nekoliko stvari koje je trebalo paralelno obavljati. To je, naravno, dopušteno, ali bolje je doći mentalno oslobođen od svega ostalog. Testiranje u najkraćoj verziji traje šest sati.
Luka Modrić, mladi psiholog s izraženom vještinom strpljivog slušanja, navikao da u svom poslu za stolom ima menadžere s upravljačkim iskustvom, izuzetno motivirane da uspješno prođu kroz testiranje, susreo se s pomalo narcisoidnom novinarkom motiviranom da shvati i prepriča smisao psihološkog testiranja u kadroviranju, u ovom slučaju za menadžerske pozicije. Zašto?
Djelomično i zato što o kompetencijama šefova i njihovim odlukama ovisi na koji će način neka kompanija zapošljavati djelatnike na svim razinama hijerarhijske ljestvice.
Ono što će šefovi tražiti kad je riječ o psihološkom testiranju za zapošljavanje primjerice pripravnika u kompaniji, ovisi i o tome kroz što su na višim razinama i sami prošli i koliko uspješno.
Modrićev pogled govorio je “Ništa me ne može iznenaditi”, a ton glasa je poručivao “Ništa me ne može isprovocirati”. Bilo mi je jasno, što god učinila, doznat će i ono što sama o sebi ne znam.
Najbolje ribe
Na tržištu rada, dakle, vlada opća pomutnja. U krizi i recesiji bazen nezaposlenih, onih koji bi mogli ostati bez posla ili onih koji traže bolji posao sve je napučeniji, a oni koji traže zaposlenike iz bare sa sve više riba pokušavaju upecati onu najbolju.
Psihološko testiranje u kojem se čovjeku s više pažnje nego ikada čeprka po inteligenciji, pa i onoj socijalnoj i emocionalnoj, po osobinama ličnosti, motoričkim kompetencijama i još mnogočemu postaje sveprisutno u zapošljavanju na svim razinama, jer ne traži se samo zaposlenik ili menadžer nego osoba koja će ciljani posao najbolje obavljati.
Kako bi olakšao ipak pomalo napetu atmosferu, Luka Modrić, psiholog i konzultant za ljudske resurse, kao i inače svim kandidatima prvo nudi kavu ili čaj uz ćaskanje u ugodnom tonu, te objašnjava: - Testiranje kroz koje ćete proći samo je jedan dio procesa procjene u kojem nam nije cilj naći ono što je loše. Cilj nam je utvrditi stupanj razvijenosti vaših karakteristika koje su relevantne za uspješno obavljanje konkretnog posla.
Tridesetak stranica
Test koji je simulacija realno mogućeg procesa na poslu podrazumijevao je uplovljavanje u film sa zadanim scenarijem koji obuhvaća niz uobičajenih poslovnih problema koje ja u ulozi menadžera morate riješiti. Napisan je na tridesetak stranica. Mjeri moju sposobnost analitičkog pristupa pojedinom problemu, predlaganja konkretnih koraka koje treba poduzeti za njegovo rješavanje, potom vještinu delegiranja poslova pomoćnicima i vještinu upravljanja vremenom. Kroz cijelu je priču prožeto testiranje razine moje socijalne osjetljivosti u ulozi šefa. Zastrašujuće?
Zapravo nije. Sadržaj testa daje sve informacije koje su mi potrebne da se snađem i imam sat i pol za tu operaciju. Točno onoliko koliko imam vremena i u zamišljenom scenariju da riješim probleme. Jedino što može ograničiti moju uspješnost je moja vlastita nedoraslost izazovu.
Uplovljavamo u scenarij testa. A taj otprilike, koliko me sjećanje služi, jer test ne mogu ponijeti sa sobom, a nemam vremena prepisivati zadatke ako ih želim rješavati i ne mogu ih slikati pametnim mobitelom jer mi to neće dopustiti, kaže: