Kada se činilo da će iznad Dubrovnika, nakon višegodišnjih natezanja, uvjeravanja, argumenata i protuargumenata ‘pasti’ prva lopata i početi uređenje zapuštene tvrđave Imperijal, dubrovački konzervatori sve su zaustavili.
Ali, dok su uoči referenduma investitori, bračni par Maja Brinar i Aaron Frenkel pomno birali riječi, diplomatski balansirajući između želja i stvarnosti, ovaj su put odlučni ukloniti sve prepreke i napokon početi s investicijom koja je podijelila Dubrovčane. Oni koji su bili energično protiv golfa na Srđu sada vide posljednju slamku spasa u odluci konzervatora da se zakoči uređenje zapuštenog fortifikacijskog objekta na vrhu brda, a oni koji očekuju dolazak stranog kapitala u biser Jadrana sve to ocjenjuju kao igre na hrvatski način koje bi trebale demoralizirati investitore.
Molba konzervatorima
- Nećemo odustati, idemo dalje i vjerujemo da će sve biti riješeno sljedeće proljeće da bi mogli početi radovi. U prvoj fazi plan je urediti tvrđavu, sagraditi terene za golf i nekoliko vrhunski uređenih vila prema projektima najpoznatijih svjetskih arhitekta - rekla je za Nedjeljni Maja Brina koja već dulje uporno nastoji realizirati tu ambicioznu investiciju.
Investitori pomirljivo poručuju konzervatorima da su spremni sjesti za stol i uvažiti svaku razumnu primjedbu i sugestiju, a da dopis na dvije strane, koji je potpisala Žana Bača u ime dubrovačkih konzervatora, zapravo ništa konkretno ne sugerira.
- Na realizaciji projekta uređenja utvrde Imperijal radila su dvojica vrhunskih stručnjaka, profesor Željko Peković, koji je među ostalim sudjelovao u sanaciji starog mosta u Mostaru, i Francuz Aymevick Chastenet de Gery, arhitekt specijaliziran za obnovu starih tvrđava i utvrda - kaže Ivan Kusalić, prokurist u Društvu Razvoj golf koje je investitor u projektu Golf Park Dubrovnik. Peković je inače prvi koji je u šezdesetak godina postojanja Društva prijatelja dubrovačke starine isključen iz članstva, što je svakako dodatni argument Dubrovčanima, ogorčenim protivnicima golfa na Srđu, da projekt uređenja Imperijala nije došao u prijateljske ruke. S druge strane, investitori nabrajaju tridesetak složenih projekata na kojima je arhitekt Peković radio, među ostalim i na Sokol kuli u Konavlima.
Gradnja utvrde na Srđu počela je za vrijeme francuske vlasti u Dubrovniku, kada su Francuzi na prijevaru zauzeli Dubrovačku Republiku. Da bi osigurali svoje položaje počeli su 1806. s gradnjom utvrde s koje je pucao pogled na grad. Klesari s Korčule donijeli su kamen za tvrđavu Imperijal koja je bila glavni stožer francuske vojske.
Plan rekonstrukcije
Danas je sve zapušteno, prljavo, prepušteno propadanju. U agresiji na Dubrovnik utvrda je devastirana, a od tada do danas ništa nije učinjeno na obnovi. Tu je postavljen i televizijski odašiljač te sagrađena jedna kuća bez dozvole. Stranci kada se žičarom popnu na Srđ tumaraju između smeća i ruševine. Ako je suditi po projektu, kojeg prvi objavljujemo, u skoroj budućnosti na mjestu današnje ruševine trebala bi biti moderna čuda za najizbirljiviju turističku klijentelu, koja se ionako žali da je Dubrovnik po ponudi više desetljeća iza sličnih svjetskih destinacija.
Uređenje tvrđave Imperij ujedno je i početna točka za realizaciju cijeloga projekta. U principu bi se moglo i bez toga, ali je sasvim drukčije ako ‘vrata’ koja vode prema luksuznom golf-kompleksu bude uređena tvrđava s koje pogled na Dubrovnik i more oduzima dah. - Na zalasku Dubrovačke Republike Napoleon je odlučio sagraditi tu tvrđavu, a prije je riječ o vojarni, što naravno ne umanjuje njezino značenje kao kulturnog dobra. Ali, ako govorimo o Dubrovniku i svemu što je tamo sagrađeno, tvrđava je ipak niži nivo - kaže Kusalić.
Grad Dubrovnik je 2009. godine raspisao natječaj za koncesiju tvrđave Imperijal, na koji je najpovoljniju ponudu dao investitor golf-kompleksa na Srđu. Nekoliko je godina trajalo usvajanje urbanističkih planova, a koncesijskim se ugovorom investitor obavezao da će rekonstruirati tvrđavu, u skladu sa svim konzervatorskim i arhitektonskim načelima. - Smatramo da je to mjesto gdje se spaja grad Dubrovnik i budući projekt Golf park Dubrovnik, na poziciji do koje vodi žičara. Promet te žičare je ove godine oko 370.00 ljudi, a predviđamo da će se taj promet drastično povećati. Tako prostor oko te tvrđave postaje javno mjesto, koje je i prije Domovinskog rata bilo prepoznatljivo za Dubrovčane - kaže Kusalić.
Sada se ljudi besciljno vrte u krug, a plan je da se taj prostor ‘napuni’ sadržajima, strogo poštujući sve ono što je važno da se očuva tvrđava.
Tako je predviđeno da se uredi galerija, otvori mala konferencijska dvorana, vidikovac, restorani s pogledom na Dubrovnik, prostori gdje bi se nudili autohtoni suveniri i domaći brendovi. - Mi smo se obvezali i da se sagradi muzej Domovinskog rata jer je tu bilo i strateško mjesto s kojeg se branio i obranio grad. I sada u podrumu tvrđave postoji privremeni postav, a preuzeli smo obavezu da ćemo sagraditi muzej na površini od 300 četvornih metara - govori Kusovac.
Čudan odgovor
Međutim, na kraju je zaključeno da je to premalo prostora pa je od tri dijela tvrđave predloženo da se jedan cijeli bastion, s površinom od oko 1500 četvornih metara, kompletno prenamijeni u suvremeni muzej.
U zimskim mjesecima je predviđena i atrakcija za Dubrovčane, otvoreno klizalište na vrhu Srđa. Vizija investitora bilo je urediti mjesto koje će komunicirati i s turistima, ali i s domaćim ljudima. Investitori kažu da su bili posebno oprezni u projektu da se ne bi, recimo, kuhinja restorana smjestila u srce spomenika kulture. Zbog toga je predviđeno iskapanje nekih suterenskih etaža, baš za tehničke i pomoćne prostore.
I tu je puklo. Konzervatori smatraju da je to neprimjereno. Kusalić kaže da ništa više u obrazloženju nije napisano, osim te konstatacije. “Idejno rješenje ne uvažava prepoznate vrijednosti kulturnog dobra, njegov povijesni, arhitektonski i memorijalni značaj i nije izrađeno u skladu sa etičkim principima konzervatorske teorije i prakse”, tako piše u obrazloženju ‘odbijenice konzervatora. - Kakav je to odgovor - čudi se Kusalić i navodi da su se pri potpisivanju ugovora o koncesiji obavezali da će investirati. “Mi smo za sto posto premašili taj iznos, što dokazuje i našu ozbiljnost u pristupanju obnovi. Angažirali smo i stranog arhitekta kao idejnog projektanta De Geryja, s vrlo bogatim iskustvom na radu s takvim objektima, a imao je prilike raditi i s najvećim arhitektima današnjice, Andyjem Garcijom, Peterom Marinom.”
Sve to, očito, u ovoj fazi konzervatorima nije bila dovoljna garancija i sada su investitori opet pred zidom. - Ne kažemo da je ono što smo predložili idealno i o svemu se može razgovarati. Ali danas, kada Hrvatska vapi za investicijama i to nije floskula, a investitori su dosta obeshrabreni zbog naše administracije, institucije se ne bi smjele ponašati na tako rigidan način - tvrdi Kusalić i pokazuje fotografije sadašnjeg, zapuštenog stanja tvrđave i projekt koji zaista na slikama izgleda senzacionalno.