Lepu Brenu prvi put uživo i na djelu vidio sam potkraj 1972. godine. Predvodio sam košarkaše zagrebačke Lokomotive (preteče kasnije daleko slavnije Cibone) čiji sam bio predsjednik, kad smo doputovali u Beograd da odigramo prvenstvenu utakmicu s Crvenom zvezdom i odsjeli u hotelu Jugoslavija.
O visokoj, vitkoj i naočitoj plavokosoj curi ovlaš sam pročitao više novinskih prikaza nakon njene senzacionalne pojave u milijunski gledanoj emisiji kultnog voditelja Milovana Ilića Minimaksa, “Nedjeljno poslijepodne”, a koju sam bio propustio.
Tada je mlada dama početničkom pojavom zapalila jugoslavenske narode i narodnosti - kako je onda bilo uvriježeno kazati: od Jesenica do Gevgelije - dok je prpošno zapjevala poskočicu “Čačak, Čačak”, a koja se, uz njena vrlo upamtljiva svojstv...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....