U najvećoj pojedinačnoj operaciji pranja novca u hrvatskoj povijesti, čija je jedna od posljedica krađa 280.000 eura i dva kilograma zlata iz sjedišta policije u Heinzelovoj, USKOK je povezao 15 hrvatskih državljana s iznosom od čak 638,5 milijuna kuna koji su od proljeća 2014. do proljeća 2015. do Hrvatske preko Italije navodno došli od moćnog peruanskog narkokartela Sanchez-Paredes.
U veljači su, naime, Kobre, policijska jedinica za presretanje vozila, zaustavile Antonija Ivića (25) i oduzele mu 280.000 eura i dvije poluge od po kilogram zlata, koje je načelnik Odjela za suzbijanje kriminaliteta Željko Dolački spremio u sef u svojem uredu u sjedištu policije u Heinzelovoj ulici.
Dva kilograma zlata i 280.000 eura, kao što je poznato, ukradeno je iz policijskog sefa u Heinzelovoj u noći s nedjelje 3. travnja na ponedjeljak 4. travnja, zbog čega su gotovo svi policijski čelnici podnijeli ostavke ili su udaljeni s dužnosti.
Policija je, kako doznajemo, uvjerena da je organizirana hrvatska banda, povezana s moćnim peruanskim narkokartelom, uz pomoć dojave iznutra (nekog od sadašnjih ili bivših policajaca), “došla po svoje” i to ne zbog vrijednosti od otprilike 340.000 eura (280.000 eura u novcu i dva kilograma zlata, a kilogram se procjenjuje na oko 30.000 eura), nego zbog uništavanja dokaza. Dvije poluge od po kilogram zlata policiji je trebao biti ključni dokaz da hrvatska mafija pere novac za moćni peruanski kartel.
Precizna dojava
Za drsku provalu u sjedište hrvatske policije, uz vrlo preciznu dojavu, treba i puno hrabrosti, pa je velika vjerojatnost da je peruanski narkokartel opasno zaprijetio svojim hrvatskim jatacima da riješe problem koji su sami stvorili kad su policiji u veljači dopustili da im zaplijeni mali dio od ukupno opranog novca, ali koji je mogao biti vrlo neugodan dokaz u budućoj istrazi.
Prema policijskim spoznajama, drski lopovi - morala su biti najmanje dvojica - u sjedište policije u Heinzelovoj ušli su sa stražnje strane zgrade, preko krova jedne od nekoliko tvrtki koje se naslanjaju na policijsku zgradu, te su se popeli požarnim stepenicama na policijskoj zgradi do drugoga kata, gdje je ured šefa organiziranog kriminala u kojem je sef. Vrata na požarnim stepenicama koja vode u hodnik drugog kata zgrade u Heinzelovoj obili su pajserom, a sef su vjerojatno otvorili nekom vrstom flekserice. Drski lopovi pritom su znali da zgrada sjedišta policije u Heinzelovoj nije pokrivena ni unutarnjim ni vanjskim kamerama, što do prošlog tjedna nisu znali ni mnogi policajci koji su zaposleni ondje. Isto tako, morali su znati da je zbog potencijalne opasnosti od terorizma u Europi i hrvatska policija već neko vrijeme podigla razinu sigurnosti na treći stupanj, ali da to zapravo znači da jedan od policajaca iz Odjela prometne policije tri puta tijekom noći odlazi u ophodnju zgrade.
Kako je šef odjela za organizirani kriminal Željko Dolački, kao i svi zaposleni u njegovu odjelu, još u utorak 5. travnja prošao poligrafsko ispitivanje - koje nije izvršila policijska ekipa iz Zagreba, nego iz drugih policijskih uprava da ne bi bilo sumnje u pristranost - potraga za policajcem koji je lopovima možda dao insajderske informacije usmjerena je i na prethodne šefove odjela za organizirani kriminal koji su prije Dolačkog koristili opljačkani ured sa sefom te na njihove ekipe. Naime, opljačkani sef - u kojem je osim 280.000 eura i dva kilograma zlata bilo i nešto dokumenata koje su policijski istražitelji prije provale skenirali i pohranili na diskete - u uredu šefa za organizirani kriminal postavljen je prije 16 godina. Dakle, potencijalnih sumnjivaca, “insajdera”, doista je mnogo.
Prema USKOK-ovim spoznajama, Antonio Ivić - kojem su policijske Kobre u veljači oduzele 280.000 eura i dva kilograma zlata - bio je sitna riba - dostavljač, no nakon krađe iz sjedišta policije u Heinzelovoj on je nestao iz zemlje, kao i njegov otac, Pejo Ivić (59), koji je imao puno veću ulogu u cijeloj operaciji te mu je, prema izvještajima Porezne uprave, od početka 2014. na račun sjelo ukupno 45 milijuna kuna. USKOK tvrdi da je taj novac prao kupnjom zlata, a istražiteljima je odmah postao sumnjiv jer je zaposlen u maloj tvrtki s primanjima od oko 2500 kuna na mjesec.
Izručenje u listopadu
USKOK-ovi istražitelji tvrde da su mozak cijele operacije u Hrvatskoj Luka i Ante Gale, a osim oca i sina Ivića, u mrežu su uključili Dragana Bošnjaka, Pavla Pavlovića, Damira Premužića, Josipa Jelavića, Tomislava Šikića, Tonija Sliška, Zorana Stojića, Aleksandra Štibrića, Gorana Tukšu, Vinka Šutala i Cipriana Petra Lugojana, od kojih su većina vlasnici tvrtki preko kojih se prao novac. Svi oni - 15 uhićenih - po svemu sudeći, samo su manji kotač velikog međunarodnog mehanizma pranja milijarda dolara, čije je ishodište - peruanski narkokartel.
USKOK ima spoznaje da su hrvatske tvrtke u vlasništvu osumnjičenih dobivale novac, navodno za kupnju zlata i pšenice, od četiri talijanske tvrtke: Gianluca Ciancio s.r.l., JM Gold 0s.r.l., Cormas s.r.l. i Italpreziosia s.p.a, koja je povezana s istragom američke agencije DEA o peruanskom narkokartelu Sanchez-Paredes. Talijanske tvrtke novac su uplaćivale hrvatskim tvrtkama Bonto plus, odnosno prije Habat trgovini, zatim Stip Servicesu i Sedatusu. S računa tih tvrtki novac se prenosio na druge hrvatske tvrtke u vlasništvu osumnjičenih, samo u manjim iznosima: Biserni sjaj, Ankh d.o.o., Pinus Negra d.o.o.... Na taj način, od početka 2014. hrvatske tvrtke oprale su 638,5 milijuna kuna, za manji dio toga novca zaista je kupovano zlato, a veći dio novca okrivljenici su jednostavno podizali s računa svojih tvrtki i predavali Anti i Luki Gali koji su ga, pretpostavlja se, vraćali peruanskom narkokartelu.
Od vezama moćnog peruanskog narkokartela u Hrvatskoj i ostalim zemljama bivše Jugoslavije policijskim istražiteljima prvi je, još u studenome prošle godine, govorio Igor Mikola (44), jedan od poznatijih hrvatskih uličnih kriminalaca, podrijetlom iz Vukovara, koji je od kraja listopada 2015. na odsluženju zatvorske kazne u Lepoglavi zbog pomaganja u ubojstvu nepoznatog muškarca kao pripadnik tzv. Merčepove postrojbe još iz 1991.
Skriva se u Lepoglavi
Mikola navodno u smrtnom strahu za vlastiti život služi zatvorsku kaznu u Lepoglavi od 22. listopada, kada je izručen iz Perua. On se naime, prema spoznajama hrvatskih istražitelja u najpoznatijem hrvatskom zatvoru zapravo pokušava skriti upravo od opasnog južnoameričkog narkokartela, čiji je donedavno i sam bio pripadnik. Kako su policijski istražitelji uspjeli rekonstruirati, Mikola se bježeći od ubojica narkokartela, lani u srpnju predao peruanskoj policiji u mjestu Lurin i zatražio svoje izručenje Hrvatskoj, svjestan da time dobrovoljno pristaje na odlazak u zatvor, nakon gotovo deset godina bijega od hrvatskog pravosuđa (2005. pobjegao je u BiH, a zatim u Južnu Ameriku).
Naime, Mikola se predao nakon što je ispred McDonald’sa u Mirafloresu, četvrti peruanskoga glavnoga grada Lime, izbjegao atentat u kojemu je ubijen njegov kompanjon, srpski bjegunac Goran Stavrić Frederick (41). Peruanska policija rekonstruirala je da se Mikola u srpnju 2014. u četvrti Miraflores u Limi dovezao crnim Audijem A6 ili A8 kao prethodnica automobilu u kojemu je bio Stavrić. Ubojice narkokartela dočekali su ih u sačekuši kraj McDonald’sa: Stavrića su likvidirali, a Mikola je uspio pobjeći - i otišao je ravno u policiju te zatražio izručenje u Hrvatsku do kojeg je došlo godinu i tri mjeseca kasnije, 22. listopada 2015.
Mikola je očito procijenio da mu pet godina hrvatskog zatvora sada više nije kazna, nego sigurno utočište od brutalnih južnoameričkih ubojica s kojima je donedavno surađivao. Sada, pak, živi u uvjerenju da ni u hrvatskom zatvoru nije siguran od narkokartela koji svoje krakove ima raširene i u hrvatskom podzemlju, za što je najnoviji dokaz očito i operacija pranja njihova novca preko hrvatskih tvrtki. Sumnje i spoznaje da će biti likvidiran i u hrvatskom zatvoru, Mikola je sredinom studenoga prošle godine u Lepoglavi iznio policijskim istražiteljima i zatražio zaštitu, a zauzvrat im ponudio informacije koje će, kako je tvrdio, dobro protresti južnoameričko i balkansko podzemlje.
Činjenica jest da je četiri mjeseca poslije Mikolina izručenja iz Perua u Hrvatsku, te kontakta s policijskim istražiteljima u Lepoglavi - iako uzročno posljedična veza ovdje ničim nije dokazana - policijska jedinica Kobre presrela Antonija Ivića i oduzela mu 280.000 eura i dva kilograma zlata koji navodno potječu upravo od peruanskog narkokartela.
Likvidacija Gorana Stavrića, koju je Mikola u srpnju 2014. izbjegao, bila je jedna u nizu egzekucija u južnoameričkom podzemlju koje su posljedica sukoba između kartela koji vladaju narkoscenom i preprodajom kokaina diljem svijeta. Nekoliko dana nakon Stavrića u Boliviji je smaknut još jedan balkanski kriminalac - Goran Popović, hrvatski državljanin, Srbin iz Donjeg Lapca i bivši arkanovac, koji je godinama bio na Interpolovoj tjeralici zbog trgovine kokainom i oružjem, a koristio je lažne dokumente na ime David Eterovic Melgar.
Balkanska ekipa
Kada je Goran Stavrić likvidiran lani u Limi, imao je peruanske dokumente na ime Nicola Antonio Wong Bonavia, a peruanska policija povezala ga je s krijumčarenjem droge i oružja te pljačkama banaka. U njihovim je istragama označen kao pripadnik narkokartela koji kokain iz Kolumbije i Brazila prodaje u Afriku, a kao paravan su koristili i Stavrićevu tvrtku za izvoz drva. Peruanski istražitelji imaju niz indicija da je Stavrić likvidiran zbog duga prema kolumbijskom narkokartelu, a njegov odnos s Mikolom nisu u potpunosti razjasnili. Ustanovili su da mu je, kada je likvidiran, Mikola bio u pratnji vjerojatno kao zaštita, no nije ustanovljeno je li mu bio i partner u poslu zbog kojega je kolumbijski narkokartel angažirao plaćene ubojice. Prema Mikolinu strahu i u hrvatskom zatvoru, moglo bi se zaključiti da jest.
Tijekom boravka u Južnoj Americi, prije atentata na Gorana Stavrića koji je on izbjegao, Igor Mikola se neko vrijeme skrivao u Kolumbiji. U to vrijeme Mikola je osnovao tvrtku East Coface u Orange Cityju na Floridi zajedno sa zagrebačkom poduzetnicom Romanom Bunić (54) koja je lani uhićena u Zagrebu jer je u pretresu njezina stana u zagrebačkim Šestinama pronađeno više od 1,2 kilograma kokaina. Na istoj adresi u Orange Cityju na Floridi, na kojoj je tvrtka Igora Mikole i Romane Bunić, registrirana je i tvrtka Modul LCC, čiji je vlasnik Goran Sudarević. Sudarević je zagrebački frizer koji je nakon organizacije neuspješne otmice zagrebačkog poduzetnika Krešimira Čorka 2011. pobjegao u Caracas u Venezuelu, odakle je izručen Hrvatskoj u lipnju ove godine. I prije bijega policija ga je istraživala zbog sumnje da sudjeluje u švercu kokaina iz Južne Amerike.
Strah od kartela
Zbog iste adrese na Floridi na kojoj su registrirali tvrtke, istih kriminalnih interesa - otmica i trgovine narkoticima te istog miljea u kojem su se kretali u 90-ima (Sudarević je bio optužen da je pucao na Damira Džebu, a Mikola da je s njim sudjelovao u otmici Zorana Garića), istražitelji procjenjuju kako je sasvim izvjesno da je Mikola u Južnoj Americi bio u kontaktu sa Sudarevićem. Naime, Mikola je tvrdio da je tijekom deset godina u Južnoj Americi proputovao mnoge zemlje i bio u kontaktu sa svim viđenijim bjeguncima od pravosuđa svoje i drugih europskih zemalja. Osim s pripadnicima srpskog podzemlja i Sudarevićem, procjenjuje se da je bio u kontaktu s odbjeglim hrvatskim kriminalcima Antom Podrugom i Markom Nikolićem. Diler droge Ante Podrug, prema spoznajama policije, živi u Peruu, gdje se Mikola predao policiji. Marko Nikolić, koji je nekoliko puta osuđen i oslobođen za organizaciju ubojstva Vjeke Sliška 2001. u Zagrebu, kojega je izvršio James Cappiau, a koji je prije 14 godina u Bogotu pobjegao s lažnom hrvatskom putovnicom na ime Marko Antunović, većinu tog vremena proveo je na području Kolumbije, gdje se Mikola skrivao i gdje je stradao u prometnoj nesreći te, navodno, zadobio amneziju.
Mikola je zbog straha od peruanskog narkokartela dobrovoljno došao u hrvatski zatvor služiti kaznu staru više od 20 godina, pa postoje veliki izgledi da je strah od peruanskog narkokartela nagnao hrvatske kriminalce i na gotovo sulud čin provale u zgradu sjedišta hrvatske policije i sefa u uredu šefa za organizirani kriminal. Jer, hrvatski kriminalci očito se manje boje hrvatske policije od odmazde peruanskog narkokartela.