Javnost u regiji ovih je dana zaintrigirala vijest kako je holivudska glumica Pamela Anderson (47) dobila titulu grofice koju joj je prošlog vikenda na svojoj 8. “Kraljevskoj Gala Večeri & Balu” u talijanskom Portofinu, u prisutnosti njegovih VIP uzvanika iz Italije, Monte Carla, SAD-a, Rusije, Kine, Francuske i Švicarske, uručio crnogorski “princ” Stefan Crnojević (55). Potomak je i nasljednik, navodi, poznate dinastije koja je vladala Dukljom, poslije Zetom, po kojoj je ime dobila današnja Crna Gora. S prodorom Turaka, kako bi sačuvali lozu, Crnojevići su izbjegli u Veneciju, odakle su se do danas raselili diljem Italije i svijeta.
Od rodnog Trsta, preko Torina gdje je živio, do njegove aktualne rezidencije na francuskoj rivijeri uz granicu s Monte Carlom, princ Stefan Crnojević već godinama organizira humanitarna događanja na visokom nivou, promovirajući kulturu Balkana. O misiji koju si je zacrtao taj bivši gastronoenološki novinar, današnjem smislu postojanja kraljevskih loza i povijesti obitelji Crnojevića, o motivima njegovih promicatelja i osporavatelja, kao i o zvijezdi “Baywatcha” te zašto je za ceremonije morala klečati, dobili smo odgovore u razgovoru koji smo većim dijelom vodili na - kako ga on zove - “domaćem” jeziku.
Divani ‘srpskohrvatski’
- Iako imam stan u Beogradu koji su nam komunisti ipak ostavili, rođen sam u Trstu i moj prvi jezik je talijanski, a govorim još engleski, francuski, španjolski, pomalo ruski i, razumije se, srpskohrvatski. Na svijet sam došao 29. travnja 1960., a kršten sam u velebnoj tršćanskoj pravoslavnoj Crkvi Svetog Spiridona u samom centru, na Trgu Ponte Rosso. Trst je uvijek bio utočište mojih Crnojevića, stare crnogorske familije, još od doba Austro-Ugarske Monarhije. Izvorno Černojevići, otišli su u egzodusu iz Crne Gore, 1690. godine. Na čelu s čuvenim pravoslavnim patrijarhom Arsenijem III. Crnojevićem, a po dogovoru s austrijskim carom Leopoldom I., otišlo je tada 30.000 Crnogoraca, koji su se naselili u Mađarskoj i Vojvodini, gdje se tako i danas nalaze većinska naša sela, a čak trećina mađarskog stanovništva danas su Srbi i Crnogorci. Razasuti smo po Rusiji, Mađarskoj i Austriji, gdje se rodio i moj otac.
Na jednoj od službenih internetskih stranica Stefana Crnojevića postoji rodoslovlje, po kojemu je on sin grofice, inače slikarice Snežane Avramović i oficira, kneza Onorata Černetića odnosno Crnojevića, sljednika te slavne crnogorske loze, koja, po stranici sudeći, vuče korijene još iz vremena rimskog imperatora Gaja Julija Cezara. Crnojevići su, naglašava, stoljećima vladali Crnom Gorom, Srbijom, Albanijom, Makedonijom i Bugarskom, no sa zadnjim crnogorskim kraljem Nikolom II. Petrovićem Njegošem samo su u dalekom srodstvu. Od nekoć aktivne vladavine danas im je preostala mogućnost dodjele plemićkih titula, promicanje slavnog prezimena i dobrotvorni rad. Web stranice što dovode u pitanje njegovu reputaciju nazvavši ga “samoproglašenim princem“ demantira s gnušanjem i u potpunosti odbacuje, dodajući kako su načinjene zlonamjerno, isključivo da bi mu nanijele štetu, bez dokaza i potpisa autora koji je “pod policijskom istragom”. Bolje bi bilo, veli, da se ta energija ulaže u daljnje slavljenje velikih Crnogoraca poput Vladike Petra II. Petrovića Njegoša, svjetovnog i crkvenog vladara Crne Gore, pjesnika i autora čuvenog “Gorskog vijenca”. Zadnja crnogorska dinastija Petrovića, kao i srpskih Nemanjića, kao mostom je, kaže, spojena s Crnojevićima kroz današnji grb Crne Gore koji sadrži simbole sve tri obitelji. A ime joj je vezano isključivo uz lozu našeg sugovornika, princa Stefana, koji kao krunski dokaz povezanosti s Crnojevićima pokazuje dokument što ga je 1. ožujka 1915. njegovim precima izdala Carica Marija Terezija.
Pa ‘ko nas to zavadi?
- Roditelji su mi uvijek lijepo govorili o povijesti naših balkanskih naroda i na njihovim licima još kao dijete viđao sam nesreću pri spomenu razdoblja od Drugog svjetskog rata do posljednjeg, između Srba i Hrvata. Stoljećima su balkanske zemlje živjele u zajednici, skupa se branile od Turaka, pa sam i ja tako nezadovoljan činjenicom što nisam na svijetu vidio zemlje gdje su ljudi toliko slični, a tako se međusobno mrze. Stvarno nevjerojatno! Tužno je što, pri susretu s hrvatskim i srpskim ambasadorima, prvo što mi imaju potrebu reći je da nemaju ništa jedni protiv drugih, a to bi trebalo biti normalno. Šteta, jer svi smo bogati prirodnim resursima i ljepotama, imamo isprepletene kulture. U budućnosti ćemo se morati razumjeti i ići skupa naprijed pozitivno - upozorava i dodaje da govori iz iskustva putnika u zemljama bivše Jugoslavije. U Hrvatskoj je posljednji put bio nedavno.
Balkansko, a naše
- Ove godine bio sam u Hrvatskoj, Sloveniji i kod kuće u Beogradu pa mogu reći: sve naše države su savršene. Fascinantna je naša povijest kroz storije starih plemićkih obitelji i ostavštinu u njihovim dvorcima. Žao mi je što se o mojoj familiji zna znatno manje nego o Karađorđevićima, Nemanjićima ili Obrenovićima. Možda bi trebalo izdati više knjiga na engleskom kako bi ljudi kod kuće i u inozemstvu bolje upoznali nas i prekrasne balkanske zemlje.
Osjeća li se dobrodošlim i u Crnoj Gori?
- Nadam se da ću uskoro vratiti, u službeni posjet Crnoj Gori, ali i Srbiji, Makedoniji i Albaniji, zemljama u kojima su Crnojevići nekada bili gospodari. To je ista loza s obitelji Comneno Paleologo, koja potječe od rimskih careva, što ne znaju ni mnogi povjesničari. Iz svoje kancelarije u bogatome Monte Carlu uložio sam već dosta vlastitog novca u rasvjetljavanje povijesti moje obitelji, kao i u promociju balkanskih zemalja - Srbije, Hrvatske, Crne Gore i drugih. To činim samoinicijativno i nitko drugi me ne plaća kao mog prijatelja Nikolu Petrovića, koji dobiva novac direktno od Vlade Crne Gore, iz državnog budžeta.
Ponosno i besplatno pronosim imena Crne Gore, Srbije i Hrvatske svagdje gdje odlazim i kroz humanitarne večeri koje organiziram. Pričinja mi to veliko zadovoljstvo jer naše lijepe zemlje još uvijek su strancima premalo poznate. Kao i svi pravi Crnogorci ni ja nisam bogat, ali imam prijatelje koji su voljni dati donacije za večeri kada priznanja uručuje talijanski predsjednik, koji nam je, uzgred, dodijelio i zlatnu medalju za promicanje kulture 2014. - mislim da to govori sve. Ja sam samo promotor koji od svega toga financijski nema ni pare - odgovara o svojim motivima te ujedno špekulantima koji dovode u pitanje njegovu prinčevsku titulu.
Pamela došla džabe
Po vokaciji novinar sa smislom za PR, prihvatio je humanitarno povezivanje s holivudskom seks-bombom, ali ideja nije bila njegova, kaže.
- U Americi imam jako dobre prijatelje među producentima koji rade sa stotinama zvijezda, glumaca i pjevača, koji djeluju dobrotvorno, među kojima su, recimo, Nicole Kidman i Leonardo di Caprio. Pamela Anderson aktivistica je u zaštiti kitova, dupina i ostalih stanovnika podmorja, kao poznata glumica djeluje oko Japana i drugdje gdje su te vrste ugrožene. Kao glava svoje porodice, pristao sam joj uručiti red dame jer danas takve počasti trebaju dobivati pojedinci koji čine dobro za prirodu, okoliš, kulturu... Pamela mi je rekla da joj je životni san titula grofice, pa kad je tako, rekao sam joj, sa zadovoljstvom sam joj želju ispunio. Zauzvrat je iz SAD-a pristala doći potpuno besplatno, iako inače za gostovanja traži basnoslovne cifre koje potom preusmjerava u svoje humanitarne akcije - oduševljen je djelovanjem poznate glumice. Zanimljivo je njegovo objašnjenje fotografija s ceremonije dodjele, na kojima se vidi kako Pamela Anderson, poput viteza, kleči dok dobiva titulu. Je li to prikladno za ženu?
- Naša kraljevska obitelj Crnojević, nasljednik čuvenog Reda časti Svetog Đorđa, koja smo dodjeljivali na potezu od Bugarske do Hrvatske, iako kod vas nikada nismo bili na vlasti. Naš red, kao i primjerice Chevalier u Francuskoj, muškarcima dodjeljuje naslov viteza, a za žene je rezervirana titula - dama. Ritual podrazumijeva klečanje, a s obzirom na emancipaciju više ne smijemo praviti razlike - objašnjava u maniri modernog plemića, koji je, naglašava, mnogo toga proputovao i vidio, pa odgovorno tvrdi kako živimo u najljepšem dijelu svijeta, posebno apostrofirajući Hrvatsku.
Dobro je činiti dobro
- Mnogo sam puta bio u Zagrebu, po Istri, na Hvaru i mnogim jadranskim otocima, obišao brojne crkve i samostane. Ukratko, bio sam svuda po lijepoj Hrvatskoj i rado o tome pričam po svijetu.
Kao gastroenološki novinar, u nama vidi još mnogo neiskorištenih turističkih potencijala.
- Imate vrsna vina i kuhinju, koja uz bogatu etnološku riznicu, muziku i ljubaznost može zadovoljiti i najzahtjevnijeg turista. Općepoznato je da je jadranska riba najukusnija na svijetu, pa kad sam kod vas na tanjuru su mi isključivo plodovi mora, a što se tiče vina uvijek tražim kušati neko novo, crna i bijela jer ih podjednako volim. Ostalo mi je to u navici nakon dugog niza godina provedenoga u gastronomiji i enologiji, no u posljednje vrijeme više sam se okrenuo humanitarnom radu. Želim se koncentrirati na svoju kraljevsku kuću i pod njezinim okriljem raditi za moje balkanske zemlje, da što više učinim za promociju Hrvatske, Srbije i ostalih iz regije, kao svojevrstan kulturni ambasador. Iako živim na francuskoj rivijeri, tik do granice s Monte Carlom i kojih pola kilometra od dvora monegaškog princa Alberta, s nostalgijom gledam ikone na zidovima svoga doma jer ja se i dalje najviše osjećam kod kuće u našim zemljama, kad osjetim mirise našeg podneblja i govorim jezikom svojih djedova. Nadam se službenom posjetu Crnoj Gori već u studenome, kao princ Stefan od Crne Gore te da će me slijediti moj mlađi brat Nikola sa 6-godišnjim sinom Aleksandrom, nasljednikom loze Crnojevića jer ja se nikada nisam ženio. Smatram da plemstvu nije mjesto u muzejima, ali ako ne želimo završiti u ropotarnici povijesti, moramo biti aktivni: uz ovakve dodjele titula kao nagrada zaslužnim pojedincima i sami moramo naći svoje misije i činiti dobro.