ZAGREB -
Modificirana droga
ecstasy na dobrom je putu da postane jedan od glavnih boraca u borbi protiv raka, piše
BBC
. Kako su ustanovili znanstvenici ecstasy može ubiti neke stanice raka, ali sada je izumljena verzija te droge koja je u toj ulozi
100
puta efikasnija. Kako su pokazale rane studije, stanice
leukemije,
limfoma i
melanoma mogu se ubiti u laboratorijskim uvjetima, ali bilo kakvo liječenje ovim načinom za sada će još morati pričekati. Sve je počelo 2006. godine kada su znanstvenici
Sveučilišta u Birminghamu
dokazali da ecstasy, kao i neke druge droge za brobu protiv depresije, pokazuju potencijal za zaustavljanje razvoja stanica raka. Problem je bio taj što je količina ecstasyja potrebnog za taj efekt bila tolika da bi tretman sigurno ubio pacijenta. U suradnji sa
Sveučilištem Zapadne Australije
sada su mu kemijski promijenili atomsku strukturu te droge i povećali mu efikasnost za 100 puta. Također je smanjen toksičan efekt droge na mozak. Istraživanja u laboratorijskim uvjetima su pokazala kako ovaj novi ecstasy može u nekim slučajevima potpuno zaustaviti širenje raka. Znanstvenici priznaju kako liječenje ovim tretmanom za sada ostaje samo teorija jer se još moraju obaviti mnoga ispitivanja, ali također teško sakrivaju vlastitu uzbuđenost mogućnostima nove droge. Vjeruje se kako su stanice raka, kako su objasnili znanstvenici, '
sapunastije' od normalnih stanica, a to je razlog zbog kojeg ecstasy napada samo njih. Tu nije kraj, jer znanstvenici vjeruju kako ecstasy mogu još poboljšati kako bi bio još potentniji protiv stanica raka.
iz vremena drevnih oblika života koji su se pojavili prije oko 600 milijuna godina, tvrdi slavni fizičar, kozmolog i astrobiolog
Paul
Davies. Podrijetlom Britanac, Davies (66) je već godinama profesor na Arizona State University gdje je utemeljio Beyond Center for Fundamental Concepts in Science. Također,
Paul
Davies izvanredni je znanstveni komunikator, a diljem svijeta poznat je po svojih 19 knjiga iz popularne znanosti, od kojih su dvije: “Kako napraviti vremenski stroj” i “Peto čudo” prevedene na hrvatski. Prije nekoliko dana Davies je u Arizoni organizirao konferenciju o raku na koju je pozvao vrhunske stručnjake raznih profila, uključujući i mladu hrvatsku znanstvenu zvijezdu, dr.
Tomislava
Domazeta Lošu s Instituta “Ruđer Bošković”.
Kvantna mehanika
- Tomislav je bio jedan od ključnih sudionika konferencije. Mislim da je njegov rad presudan u našim nastojanjima da pratimo genetsko porijeklo tumora prije više stotina milijuna godina - rekao mi je Paul Davies. Kako ga stalno opsjedaju novinari iz cijelog svijeta, a i sam često piše za britanski Guardian, do Daviesa se ne može direktno, nego preko njegove osobne asistentice. Ona mi, međutim, nije dala mnogo nade da će Davies imati vremena za intervju ovaj tjedan. Čini se da je presudilo što sam hrvatska novinarka jer Daviesa su jako zaintrigirala Domazet Lošina istraživanja o tome kako su genetske bolesti kod čovjeka pradavno evolucijsko nasljeđe.
- Taj vid istraživanja treba se uvelike proširiti jer Tomislav je otkrio ono što smatramo važnim ključem porijekla raka u našoj prapovijesti - rekao mi je Davies. No, kako se Davies kao fizičar zaokupljen postankom svemira i potragom za životom izvan Zemlje počeo baviti istraživanjima tumora?
- Prije četiri godine nazvala me Anna Barker, tada zamjenica direktora američkog Nacionalnog instituta za rak u Bethesdi. Rekla je kako treba moju pomoć u ‘ratu s tumorima’, koji je još prije 40 godina objavio predsjednik Nixon. Iako su u taj rat uložena golema financijska sredstva, veća od onih koje NASA-a troši za istraživanje svemira, neugodna je istina da su šanse za preživljavanje pacijenata s metastatskim tumorima tek malo bolje nego prije četiri desetljeća. Barker me zatim upitala mogu li kao fizičar pomoći u borbi s rakom - ispričao je Davies, priznavši kako je bio šokiran tim pitanjem.
- ‘Pa ja se bavim kozmologijom i kvantnom mehanikom. Ne znam ništa o raku’, rekao sam Anni Barker koja je spremno odgovorila da baš to želi jer ću kao fizičar imati svjež pristup neopterećen medicinskim istraživanjima - rekao je Davies. Nacionalni institut za rak zatim je krajem 2009. godine utemeljio 12 centara u kojima fizičari zajedno s onkolozima proučavaju tumore. Iako u dobi kada većina znanstvenika planira mirovinu, Davies je entuzijastički prionuo na istraživanja te zajedno s australskim znanstvenikom Charlesom Lineweaverom prošle godine u časopisu Physical Biology lansirao novu teoriju o raku.
Enigma raka
- Najraniji tragovi života datiraju iz vremena od prije 3,5 milijardi godina dok su se kompleksniji, višestanični organizmi počeli razvijati prije oko milijardu do 600 milijuna godina. Za jednostanične organizme imperativ je bio razmnožavati se i oni su zapravo besmrtni - rekao je Davies.
- Mi smo razvili teoriju da je rak evolucijski atavizam zaostao od naših najranijih višestaničnih predaka kod kojih su se počeli razvijati specijalizirani tipovi stanica i organa. Geni koji su kontrolirali ponašanje tih ranih višestaničnih organizama još su prisutni unutar naših stanica, ali ih kontroliraju noviji geni. Kada ti novi, kontrolirajući geni zataje, stari mehanizam preuzima primat i stanica se počinje nekontrolirano dijeliti te se polako razvija tumor - rekao je Davies.
Da je rak naše drevno evolucijsko nasljeđe, smatra i Tomislav Domazet Lošo kojega sam ulovila praktički u avionu na povratku u Hrvatsku. - Rak je star koliko i predak svih životinja, dakle najmanje 600 milijuna godina. To sam nedavno pokazao u svom radu - rekao mi je Domazet Lošo koji je na konferenciji u Arizoni govorio o evoluciji, embriologiji i tumorima. - Na konferenciji smo pokušali otvoriti nove uvide i smjernice u tumorskim istraživanjima kroz prizmu evolucijske biologije. Mislim da fizičari uvelike mogu pridonijeti da se rasvijetli enigma raka. Naime, oni imaju dobro istreniran znanstveni način razmišljanja koji je u stanju uočiti ono što je tumorska biologija možda previdila zbog stroge fokusiranosti na problem. Znanost je jedinstvena, podjele su više stvar administrativne organizacije - ustvrdio je Domazet Lošo.
Paul Davies, pak, demonstrirao mi je konkretan primjer kako fizičari mogu pomoći u borbi s rakom. - Oko 90 posto smrtnosti od tumora rezultat je metastaza. No, kada stanice raka stvore dom u udaljenim organima, ti mikrotumori često se ne razvijaju ili miruju godinama ili desetljećima. Vjerujem da bismo manipulacijom fizičkih parametara kao što su temperatura i vlažnost mogli produžiti period mirovanja mikrotumora. Rak koji se ponovno javlja nakon 50, umjesto nakon pet godina ne predstavlja tako ozbiljan zdravstveni rizik - rekao je Davies koji smatra kako na rak trebamo više gledati kao na stanje koje se može kontrolirati nego na bolest koju treba liječiti.
Naš razgovor nastavili smo na temu kolonizacije svemira i izvanzemaljskog života čemu je Davies posvetio brojne popularno-znanstvene tekstove. No, njegovi istupi izazivaju kontroverze.
Hiroviti fenomen
- Mislim da bi najbolji kandidati za odlazak na Mars mogli biti ljudi srednje dobi čiji bi očekivani životni vijek mogao biti još 20 godina. Realno govoreći, između ljudi koji bi na Marsu utemeljili koloniju i prvih europskih kolonizatora Amerike mala je razlika. Kad su napuštali Europu, istraživači poput Kolumba znali su da je mala šansa da će se ikad vratiti - rekao je Davies. Ništa manje kontroverze ne izaziva njegova teorija prema kojoj bi ključeve izvanzemaljskog života trebalo tražiti i na Zemlji među ekstravagantnim mikrobima koji žive u ekstremnim uvjetima poput pustinja, antarktičkog leda i vulkanskog pepela.
Boca šampanjca
Zašto ste odlučili tragati za izvanzemaljskim životom, upitala sam Daviesa.
- Oduvijek me zanimalo je li život na Zemlji samo hiroviti fenomen ili je dio veće svemirske priče - rekao je Davies koji smatra da ćemo u idućih 20 godina otkriti nekoliko planeta koji su vrlo slični Zemlji. - Naravno, to ovisi o tome koliko biste željeli da ti planeti budu slični Zemlji. Što se tiče otkrića E.T.-a, zasad to ne možemo predvidjeti jer nitko ne zna kolika je vjerojatnost pojave života na planetu. Ako je blizu nule, onda u dijelu svemira koji možemo promatrati nema drugih oblika života. Na sadašnjem stupnju znanja mi nemamo nikakve dokaze da se život lako razvija te da je česta pojava u svemiru, o čemu sam pisao u svojoj posljednjoj knjizi ‘The Eerie Silence’. Stoga je rašireni stav da je svemir krcat životom zasad najobičnija moda bez znanstvenog dokaza - rekao je Davies.
Ako bismo otkrili inteligentne izvanzemaljce, bismo li mogli komunicirati s njima? Može li ta komunikacija biti opasna, upitala sam.
- Problem su velike udaljenosti pa bi tako komunikacija mogla trajati stoljećima ili tisućljećima. Ne vjerujem da bi ta komunikacija mogla biti opasna. Ako izvanzemaljci žele naš planet, pa Zemlja postoji 4,5 milijardi godina i oni su mogli doći kad su htjeli. Ako detektiraju naše signale, zahvaljujući svojoj tehnologiji mogu otkriti je li naš planet naseljiv. Mi im nismo potrebni da bismo im to priopćili. Sigurno da ne žele preći mnoge svjetlosne godine kroz svemir samo zbog nas, ljudskih bića - rekao je Davies. No, nisam se predala, nego sam upitala Daviesa što će on učiniti ako danas otkrije signal neke izvanzemaljske inteligencije.
- Otvorit ću bocu šampanjca, a zatim ću napisati novo izdanje ‘The Eerie Silence’ - zaključio je Davies.