Veliki dio hrvatske javnosti oduvijek je bio uvjeren u to da je umirovljeni general Ante Gotovina “heroj a ne zločinac”, no određeni međunarodni, ali i domaći - pogotovo politički - krugovi tvrdili su suprotno. Gotovina je za njih, pogotovo u razdoblju njegova bijega, od srpnja 2001. do prosinca 2005., bio bezobzirni ubojica, surovi kriminalac, lopov, pa čak i krupni diler droge.
No, otkad je uhićen na Tenerifeu te je prebačen u haaški pritvor, počela se mijenjati percepcija čak i tog, generalu Gotovini nesklonog dijela javnosti.
Već od 2005. ili 2006. godine, cjelokupni svjetski mediji o Gotovini su počeli stvarati sliku kao o smirenom i uglađenom, umirovljenom generalu u pedesetim godinama, koji tečno govori francuski jezik i koji za boravka u haaškom pritvoru nije napravio ni najmanji incident, a u sudnici se držao i ponašao dostojanstveno i vrlo pristojno.
I članovi njegove obitelji pridonijeli su popravljanju dojma šire međunarodne javnosti, jer su prestali javno djelovati po raznim desničarskim skupovima i pojavljivati se u medijima. Budući da Gotovinina supruga Dunja nijednom nije istupila u javnosti od početka njegova bijega 2001., to se, ponajprije, odnosilo na generalova pomalo ekscentričnog brata Boru i njegove prijatelje iz Pakoštana i sa zadarskog područja, koji su negdje do 2005. često stvarali konfliktne situacije, i na ulici i u medijima i u visokoj politici.
Pet odvjetnika
Od optužbi haaškog Tužiteljstva Antu Gotovinu branio je, prema općoj ocjeni, relevantan i sposoban tim odvjetnika, predvođen, u percepciji javnosti najspornijim, Lukom Mišetićem. Drugi akreditirani odvjetnik bio je Amerikanac Greg Kehoe, treći je bio Pakistanac Payam Akhavan, a četvrti Marin Ivanović. U žalbenom postupku, prije godinu dana, pojačali su se švicarskim odvjetnikom Guenaelom Mettrauxom.
Prema mnogim mišljenjima, najzaslužniji za promjenu percepcije najšire javnosti prema generalu Gotovini jest Greg Kehoe, bivši haaški tužitelj i bivši izaslanik američkoga predsjednika za Irak (zato ga nazivaju i specijalcem američke vlade), koji je nekoć bio bliski suradnik, a do danas je ostao bliski prijatelj, glavnoga tužitelja u postupku protiv trojice hrvatskih generala Alena Tigera.
No, kada ga je uspio angažirati, porasle su “dionice” i Luki Mišetiću, koji je dodatno popravio svoj imidž početkom suđenja, s efektnom uvodnom riječi popraćenom bogatim arhivskim audiovizualnim materijalima, kroz nekoliko efektnih protuispitivanja svjedoka Tužiteljstva, ali i dojam da je njegov klijent, na neki način, pod zaštitom američke vlade.
Kada je 2001. postao šef odvjetničkog tima odbjegloga generala Gotovine, Luka Mišetić bio je široj javnosti potpuno nepoznat, mlad i neiskusan američki odvjetnik hrvatskog podrijetla iz Chicaga. Do javnosti su brzo došle informacije da je blizak radikalnoj desnici, koja je u Americi povezana s hrvatskim katoličkim misijama, da ga je instalirao i da Gotovininu obranu preko njega financira bogati američki Hrvat Ilija Letica, da je od druge polovice 90-ih, kada je u Haagu branio (i obranio) bosanskog Hrvata Antu Furundžiju, u Hrvatskoj bio blizak s Ivićem Pašalićem, a surađivao s Markicom Rebićem i SIS-om...